Rak je genetska bolest - uzrokovan je promjenama u genima koji kontroliraju funkciju svih stanica u tijelu, a osobito njihov rast i diobu. Međutim, to ne znači da je samo genetski materijal koji smo nasijedili od naših predaka bitan za razvoj raka. Genetske promjene koje uzrokuju rak mogu biti naslijeđene od roditelja, no ipak češće nastaju tijekom života kao greške u diobi stanica ili oštećenja DNA nastalih zbog utjecaja okoline (primjerice kemikalije iz dima cigareta ili ultraljubičasto zračenje sunca). Sveukupno gledajući, smatra se kako je tek 5-10% slučajeva raka posljedica isključivo genetike. Većina malignih bolesti nastaje međuutjecajem okolišnih faktora i genetike, tako da mi sami imamo značajan utjecaj na rizik razvoja bolesti. Može se reći kako je rak svakog pojedinačnog bolesnika poseban, tj. sadrži jedinstvenu kombinaciju genetskih promjena, a čak i različite stanice raka unutar iste tumorske mase nisu sve jednake. To se događa iz razloga što tijekom svog rasta stanice raka nakupljaju dodatne genetske promjene. Generalno gledajući, stanice raka imaju velik broj nakupljenih mutacija, osobito u odnosu na normalne stanice. Pritom neke od tih mutacija nemaju nikakve veze s razvojem raka.
Slika 1. Prikaz utjecaja protoonkogena u nastanku stanice raka. Ukoliko ti geni postanu previše aktivni, mogu umjesto regulacije normalnog staničnog rasta i diobe dovesti do nekontroliranog dijeljenja stanica i u konačnici do raka.
"Driver" mutacije. Genetske promjene (mutacije) koje su povezane uz nastanak raka zahvaćaju jednu od 3 glavna tipa gena - protoonkogene, tumor supresor gene ili gene za popravak DNA. Mutacije tih gena zove su "driver" mutacijama, jer su direktno vezani uz nastanak raka. Protoonkogeni su geni koji upravljaju normalni staničnim rastom i diobom. Kod promjene u tim genima oni mogu postati pretjerano aktivni, omogućujući stanicama da rastu i preživljavaju onda kada ne bi trebale i tada se zovu onkogenima. Tumor supresor geni su također uključeni u rast i diobu stanica, te se stanice s mutacijama tih gena mogu nekontrolirano dijeliti. Za razliku od protoonkogena, mogu dovesti do pojave raka ne kada su pojačano aktivni, već kad je njihova funkcija smanjena. Geni za popravak DNA popravljaju oštećenja DNA do kojih dolazi tijekom diobe. Oštećenja DNA nisu rijetkost, no uz normalnu funkciju ovih gena ona se redovito popravljaju. Stanice s mutacijom gena za popravak DNA lako nakupljaju dodatne mutacije. što u konačnici može dovesti do razvoja raka.
Dodatne zanimljivosti
Zanimljivo je da i životinje mogu razviti rak, no neke od njih, poput primjerice slonova, imaju jako nizak rizik. Razlog leži u tome što slonovi imaju čak 38 modificiranih kopija gena za protein p53. S druge strane, ljudi imaju samo 2. Navedeni gen otkriven je 1979. godine i prvi je otkriveni tumor supresorski gen. Uloga mu je sprječavanje nastanka tumora i to na način da može zaustaviti staničnu diobu, aktivirati enzime za popravak DNA ili izazvati apoptozu (programiranu staničnu smrt) ako dođe do pojave abnormalnih stanica.
Nastavite čitati: Kako se rak širi?
Potrebno Vam je više informacija o ovoj temi? Kontaktirajte nas.