top of page
Onko blog: Blog2

Imunoterapija: kada se daje, kako djeluje i koje su nuspojave?

Writer: davorkust
davorkust
14. sij 2024.
6 min čitanja

Updated: prije 21 sat


Imunoterapija je oblik liječenja raka koji pomaže imunološkom sustavu prepoznati i napasti tumorske stanice. Kod određenih zloćudnih bolesti postala je važan dio liječenja, a u dijela bolesnika omogućuje dugotrajnu kontrolu bolesti.


Ipak, imunoterapija nije jednako učinkovita kod svih tumora niti je prikladna za svakog bolesnika. Odluka o njezinoj primjeni ovisi o vrsti raka, stadiju bolesti, obilježjima tumora i zdravstvenom stanju osobe. Što zapravo znači primati imunoterapiju, kada se ona daje i što možete očekivati tijekom liječenja?


Što je imunoterapija i kako djeluje?


Imunološki sustav štiti organizam od infekcija, ali sudjeluje i u prepoznavanju abnormalnih stanica. Tumorske stanice, međutim, mogu razviti mehanizme kojima izbjegavaju taj nadzor ili koče djelovanje imunoloških stanica. Neki imunoterapijski lijekovi uklanjaju te „kočnice” i omogućuju imunološkom sustavu da ponovno djeluje protiv tumora. Najpoznatiji su inhibitori imunoloških kontrolnih točaka, koji djeluju na proteine poput PD-1, PD-L1 i CTLA-4.


Imunoterapija stoga nije isto što i općenito „jačanje imuniteta”. Riječ je o precizno odabranom onkološkom liječenju čija je učinkovitost ispitana u određenim vrstama i stadijima raka. Dodaci prehrani i pripravci koji se reklamiraju za imunitet ne mogu zamijeniti takvu terapiju.


Kada se daje imunoterapija?


Imunoterapija se može primjenjivati u različitim fazama bolesti, a ne samo kada su prisutne metastaze. Ovisno o dijagnozi i planu liječenja, može se davati:

  • prije operacije, kako bi se poboljšali rezultati liječenja;

  • nakon operacije, radi smanjenja rizika povratka bolesti;

  • nakon kemoterapije i zračenja, u određenim kliničkim situacijama;

  • kod neoperabilne ili metastatske bolesti, radi kontrole tumora i produljenja života.


Može se primjenjivati samostalno, zajedno s kemoterapijom, u kombinaciji s drugim imunoterapijskim lijekom ili s određenom ciljanom terapijom. Izbor kombinacije ovisi o bolesti koja se liječi.


Kod kojih se vrsta raka primjenjuje?


Inhibitori imunoloških kontrolnih točaka koriste se, među ostalim, u liječenju melanoma, raka pluća, bubrega, mokraćnog mjehura, tumora glave i vrata te određenih tumora probavnog i ginekološkog sustava. Primjenjuju se i kod nekih bolesnika s rakom dojke te pojedinim limfomima.


Sama dijagnoza određene vrste raka ne znači automatski da je imunoterapija odgovarajući izbor. Unutar iste bolesti mogu postojati različiti podtipovi, za koje se preporučuju različiti načini liječenja.


nobelova nagrada, nobel prize medicine
Slika 1. Nobelova nagrada fiziologiju i medicinu 2018. godine dodijeljena je Jamesu Allisonu (SAD) i Tasukuu Honjou (Japan) zbog njihovog otkrića na polju imunoterapije. Osobit doprinos dali su u saznanjima o imunološkim kontrolnim točakama.

Tko je kandidat za imunoterapiju?


Prije početka liječenja onkolog procjenjuje patohistološki nalaz, proširenost bolesti, prethodno liječenje, opće stanje i pridružene bolesti. Kod nekih tumora potrebne su dodatne analize tumorskog tkiva, odnosno biomarkeri koji pomažu odabrati terapiju. Među njima su:

  • PD-L1, čija izraženost kod određenih tumora utječe na izbor liječenja;

  • MSI-H ili dMMR, obilježja povezana s poremećajem popravka oštećenja DNA u tumorskim stanicama.


Nisu svi testovi potrebni svakom bolesniku. Negativan PD-L1 nalaz ne isključuje imunoterapiju u svim situacijama, kao što ni pozitivan nalaz ne jamči uspjeh liječenja. Rezultat se uvijek tumači u kontekstu konkretne dijagnoze i terapijske kombinacije. jax.org

Posebnu procjenu trebaju osobe s autoimunim bolestima, transplantiranim organom ili terapijom koja potiskuje imunološki sustav. Važno je da onkolog zna za sve bolesti i lijekove koje bolesnik uzima.


Imunoterapija kod metastaza


Imunoterapija može djelovati i kada se rak proširio u druge dijelove tijela. Prisutnost metastaza sama po sebi nije razlog da se ona ne primijeni. Kod pojedinih tumora imunoterapija je važan dio početnog liječenja metastatske bolesti. Cilj liječenja može biti smanjivanje tumorskih promjena, zaustavljanje njihova rasta, ublažavanje tegoba i produljenje života. U dijela bolesnika odgovor traje godinama, a kod nekih se na kontrolnim snimanjima više ne vide znakovi bolesti. Takvi dugotrajni rezultati dobro su dokumentirani, primjerice, kod uznapredovalog melanoma. Međutim, ne mogu se automatski prenijeti na sve druge tumore ili na svakog bolesnika.


Može li imunoterapija izliječiti metastatski rak?


Kod pojedinih bolesnika moguće su vrlo dugotrajne potpune remisije, ali nestanak vidljivih tumorskih promjena ne znači automatski sigurno i trajno izlječenje. Potrebno je daljnje praćenje. Procjena očekivanog učinka treba se temeljiti na vrsti tumora, njegovim obilježjima, opsegu bolesti i rezultatima liječenja u usporedivih bolesnika. Zato ne postoji jedan postotak uspješnosti koji vrijedi za svu imunoterapiju.


Kako se prima imunoterapija?


Inhibitori imunoloških kontrolnih točaka najčešće se primjenjuju infuzijom u venu, u dnevnoj bolnici ili drugoj odgovarajuće opremljenoj zdravstvenoj ustanovi. Nakon primjene bolesnik najčešće odlazi kući.


Liječenje se ponavlja u određenim razmacima, često svaka dva, tri, četiri ili šest tjedana, ovisno o lijeku i režimu liječenja. Prije pojedinih primjena provjeravaju se simptomi i laboratorijski nalazi kako bi se procijenilo može li se terapija sigurno nastaviti. Važno je razlikovati trajanje pojedine primjene od ukupnog trajanja liječenja. Boravak u ustanovi može biti dulji od same infuzije zbog pregleda, pripreme lijeka i eventualne primjene drugih terapija.


Koliko dugo se prima imunoterapija?


Trajanje imunoterapije nije jednako za sve bolesnike. Ovisi o dijagnozi, cilju liječenja, odabranom lijeku, odgovoru tumora i nuspojavama. U nekim je protokolima unaprijed određen broj ciklusa ili trajanje terapije. U drugima se liječenje nastavlja dok donosi korist i dok ga bolesnik prihvatljivo podnosi. Kod pojedinih režima za uznapredovalu bolest planira se liječenje do približno dvije godine, ali to nije opće pravilo.


Terapija se može privremeno odgoditi ili prekinuti zbog nuspojava. U određenih bolesnika njezin učinak može potrajati i nakon prestanka primjene. Odluka o završetku liječenja uvijek se donosi individualno s onkologom.


Koja je razlika između imunoterapije i kemoterapije?


Kemoterapija djeluje na stanice koje se dijele, dok imunoterapija usmjerava djelovanje imunološkog sustava protiv raka. Zbog različitog načina djelovanja razlikuju se i njihove nuspojave.


Kod samostalne primjene inhibitora kontrolnih točaka izraženo ispadanje kose i pad krvnih stanica nisu tipični kao kod mnogih kemoterapijskih režima. S druge strane, imunoterapija može izazvati upalne reakcije u zdravim organima. Imunoterapija nije u svakoj situaciji bolja ili lakša terapija od kemoterapije. U nekim bolestima upravo njihova kombinacija daje bolje rezultate, pa se primjenjuju zajedno.


adoptivna terapija dendritičke stanice, dct
Slika 2. Prikaz faza adoptivne terapije T limfocitima. T limfociti se prikupljaju od bolesnika, odbiru se najaktivnije stanice koje se umnažaju i potom vraćaju bolesniku.

Koje su nuspojave imunoterapije?


Nuspojave ovise o vrsti imunoterapije i o tome primjenjuje li se samostalno ili u kombinaciji. Sljedeće informacije prvenstveno se odnose na inhibitore imunoloških kontrolnih točaka. Dio bolesnika liječenje podnosi uz malo tegoba. Drugi mogu razviti nuspojave koje zahtijevaju dodatno liječenje, odgodu terapije ili njezin prekid.


Među češćim tegobama su:

  • umor;

  • osip i svrbež kože;

  • proljev;

  • bolovi u mišićima ili zglobovima.


Imunološki sustav može napasti i zdrava tkiva te uzrokovati upalu crijeva, pluća, jetre ili drugih organa. Mogu se pojaviti i poremećaji rada štitnjače te drugih žlijezda koje proizvode hormone. Rjeđe se javljaju ozbiljne komplikacije koje zahvaćaju srce, živčani sustav ili bubrege.


Kada se treba javiti liječniku?


Nove ili pogoršane simptome treba prijaviti timu koji vodi liječenje, bez čekanja sljedeće zakazane kontrole. Posebno su važni:

  • novi kašalj ili otežano disanje;

  • učestali proljev, krv u stolici ili jača bol u trbuhu;

  • žutilo kože ili očiju;

  • izrazita slabost, omaglica ili neuobičajena glavobolja;

  • jaka žeđ i učestalo mokrenje;

  • opsežan osip, mjehuri ili ranice na sluznicama.


Kod naglog teškog disanja, boli u prsima, gubitka svijesti ili naglo nastale teške slabosti potrebna je hitna medicinska pomoć. Zdravstvenim djelatnicima treba naglasiti da primate ili ste nedavno primali imunoterapiju.


Nuspojave se mogu pojaviti tijekom liječenja, ali i nakon njegova završetka. Liječenje može uključivati kortikosteroide, nadomještanje hormona ili druge postupke, ovisno o zahvaćenom organu i težini reakcije. Neke hormonske promjene zahtijevaju dugotrajnu terapiju.


Kako se procjenjuje djeluje li imunoterapija?


Učinak se procjenjuje kombinacijom razgovora o simptomima, liječničkog pregleda, laboratorijskih nalaza i kontrolnih snimanja. Samo prisutnost ili odsutnost nuspojava ne govori pouzdano djeluje li liječenje. Važni su promjena veličine tumorskih žarišta, pojava novih promjena i opće stanje bolesnika. Ponekad je koristan rezultat i stabilna bolest, odnosno izostanak daljnjeg rasta tumora.


Kod manjeg dijela bolesnika može se pojaviti pseudoprogresija: prividno povećanje tumorskih promjena prije kasnijeg smanjenja. Međutim, rast tumora ne smije se automatski tumačiti kao dobar znak ili očekivano djelovanje imunoterapije. Onkolog procjenjuje nalaze zajedno s kliničkim stanjem i odlučuje je li opravdano nastaviti terapiju te ponoviti snimanje.


Postoje li različite vrste imunoterapije?


Da. Osim inhibitora imunoloških kontrolnih točaka, postoje i drugi oblici liječenja koji koriste imunološki sustav:

  • Terapije T-stanicama, poput CAR-T terapije i terapije tumor-infiltrirajućim limfocitima (TIL). Imunološke stanice prikupljaju se od bolesnika, obrađuju ili umnažaju u laboratoriju te vraćaju u organizam.

  • Određena monoklonalna protutijela, koja mogu pomoći imunološkom sustavu prepoznati tumor ili usmjeriti imunološke stanice prema njemu.

  • Terapijska cjepiva i onkolitički virusi, koji imaju primjenu u određenim situacijama ili se istražuju.

  • Imunomodulatori, među kojima je i BCG, koji se primjenjuje izravno u mokraćni mjehur kod određenih oblika raka mokraćnog mjehura.


Ove terapije imaju različite indikacije, način primjene i nuspojave. Zato iskustvo osobe koja prima jedan oblik imunoterapije ne mora odgovarati iskustvu osobe koja prima drugi.


Što pitati onkologa prije početka imunoterapije?


Prije prve primjene korisno je razjasniti nekoliko praktičnih pitanja:

  • Zašto je imunoterapija preporučena baš za moj tumor?

  • Koji je cilj liječenja?

  • Primam li je samostalno ili s drugim lijekovima?

  • Koliko često trebam dolaziti i koliko je liječenje planirano?

  • Kada ćemo prvi put procjenjivati učinak?

  • Koje simptome trebam odmah prijaviti i kome se mogu javiti?


Jasan plan liječenja i pravodobno prijavljivanje tegoba pomažu da se terapija provodi sigurnije i da bolesnik zna što može očekivati.


U Poliklinici Anova provodimo imunoterapiju u liječenju onkoloških bolesnika, uz individualan plan terapije, redovito praćenje učinka i zbrinjavanje nuspojava. Za procjenu mogućnosti početka ili nastavka liječenja imunoterapijom u našoj poliklinici, javite nam se i dostavite medicinsku dokumentaciju kako bismo dogovorili sljedeće korake.



Potrebno Vam je više informacija o ovoj temi? Kontaktirajte nas.

  • facebook
  • instagram
  • YouTube

©2020 - 2026 Onkologija.net.

Sva prava pridržana.​

Pretplatite se na novosti

bottom of page