• davorkust

Zašto je kod onkoloških bolesnika važno pratiti tjelesnu masu?

Autor: Sandra Krstev Barać, mag.nutr.


Tjelesna masa onkoloških bolesnika je vrlo važan parametar u praćenju razvoja bolesti koji neupitno utječe na ishod liječenja. Nenamjerno mršavljenje je nerijetko jedan od prvih znakova bolesti uočljiv i prije samog postavljanja dijagnoze, a poznato je da se čak i malen gubitak kilograma (manje od 5 % tjelesne mase) prije početka samog liječenja, može negativno odraziti na ishod i podnošenje liječenja kao i na kvalitetu života.

Nažalost, gubitak tjelesne mase kao i općenito loš nutritivni status je čest „suputnik“ tijeka malignih bolesti i njene terapije. Učestalost gubitka tjelesne mase ovisi o vrsti maligne bolesti, no poznato je da su oboljeli od karcinoma pluća i probavnog sustava (jednjaka, želudca, debelog crijeva, rektuma, jetre i gušterače) u najvećem riziku od neželjenog gubitka na tjelesnoj masi.


Osim što može skratiti vrijeme preživljenja i smanjiti kvalitetu života, pothranjenost ugrožava i funkcionalni status što dodatno doprinosi teretu bolesti.

Procjenu rizika od pothranjenosti poželjnoj je učiniti već pri samoj dijagnozi


Dodatni problem predstavlja činjenica da kod nekih bolesnika,  u razvoju bolesti, gubitak tjelesne mase i masnog tkiva prati i gubitak mišićnog tkiva (i do 80% svih tjelesnih zaliha)  te prisutnost izrazite sistemske upale. Takvo tjelesno propadanje nosi ime sindrom tumorske kaheksije i značajno utječe na sam proces liječenja kao i stopu preživljenja. Iako se ne javlja u svih bolesnika, učestalost tumorske kaheksije je velika, a poražava činjenica da predstavlja glavni uzrok smrti u petine onkoloških bolesnika.


Imajući u vidu kompleksnost samog problema, a u cilju optimizacije liječenja, od iznimne je važnosti već pri samoj dijagnozi započeti s procjenom rizika od pothranjenosti u bolesnika  te redovito vršiti reevaluciju nutritivnog stanja, čak i kada se završi specifično onkološko liječenje.  Pacijent već sam može uočiti neke od negativnih promjena, no educirani stručnjak je taj koji na temelju pregleda,  anamnestičkih podataka, laboratorijskih nalaza, antropometrijskih mjerenja te mjerenja bazalnog metabolizma i sastava tijela donosi procjenu stanja uhranjenosti bolesnika.


Važnost suradnje s nutricionistom u onkološkom liječenju


Prepozna li se pothranjenost, tumorska kaheksija i anoreksija dovoljno rano puno se može učiniti na nutritivnom planu kako bi se spriječilo ili barem ublažilo daljnje mršavljenje i  razvoj malnutricije. Prvi korak je, u stvari, dijetetsko savjetovanje s nutricionistom koji kreira program prehrane prilagođen pacijentu i njegovom stanju, dobi i težini bolesti.

Personalizirani pristup je ovdje izuzetno važan jer, u slučaju onkoloških bolesti gdje je svaki tumor specifičan,  nikako ne vrijedi pravilo „jedna dijetetska terapija pristaje svima“.  Individualni pristup bolesniku te suradnja s njime u odabiru odgovarajućih namirnica koje on dobro podnosi, pomaže u održavanju odgovarajuće mišićne mase i može poboljšati ishod liječenja.


Kada valja posegnuti za oralnim nadomjesnim pripravcima


U slučaju kada uravnotežena prehrana nije dovoljna za održavanje uhranjenosti poseže se za oralnim nadomjesnim pripravcima koje pacijentima po potrebi propisuje liječnik. Riječ je o tzv. enteralnim pripravcima koji se unose oralno, a osiguravaju dodatni izvor nutrijenata.  Prvi izbor pri primjeni nutritivne potpore u većine onkoloških bolesnika je odabir visokoproteinskih priprava koji osiguravaju povišen unos od 2.2 g EPA -e (eikozapentaenska masna kiselina iz skupine omega 3 masnih kiselina) dnevno.


Valja naglasiti da ovakvi pripravci ne zamjenjuju standardnu prehranu, oni su tek sredstvo da se osigura dodatna energija, proteini i drugi potrebni mikronutrijenti, a primijenjeni pravovremeno pomažu u održavanju prikladne prehrane što može pospješiti terapijski ishod.  U slučajevima kada nije moguć oralni unos hrane, ali je probavni sustav u funkciji primjenjuje se enteralna prehrana na sondu ili stomu, dok je djelomična ili potpuna parenteralna prehrana gdje se posebno pripremljeni pripravci apliciraju direktno u krvožilni sustav, rezervirana za bolesnike koji ne mogu unositi hranu na usta, ne podnose enteralnu prehranu i imaju oštećenje probavnog sustava.


Pravilna, uravnotežena prehrana važna je kod svakog pojedinca, no ona osobito dobiva na važnosti kod oboljelih od karcinoma.  Sam tijek liječenja i oporavka uvelike ovisi o stanju uhranjenosti pacijenta te je odgovarajućom prehranom moguće ublažiti neugodne nuspojave terapije, ubrzati oporavak  kao i poboljšati kvalitetu života. Jedan od važnih koraka u terapiji malignih bolesti je savjetovanje s educiranim nutricionistom čija uloga nije samo procjena nutritivnog stanja i rizika od malnutricije (pothranjenosti),  već i da bolesniku pomogne u prilagodbi prehrane i donošenju informiranih odluka.



Literatura

1. Arends J et al. ESPEN guidelines on nutrition in cancer patients. Clin Nutr. 2017;36(1):11-48. 2. Ravasco P. Nutrition in Cancer Patients. J Clin Med. 2019 14;8(8). 3. Marian M, Roberts S. (2010) Clinical Nutrition for Oncology Patients, Sudbury, Massachusetts: Jones and Bartlett Publishers 4. Thompson KL, Elliott L, Fuchs-Tarlovsky V, Levin RM, Voss AC, Piemonte T. Oncology Evidence-Based Nutrition Practice Guideline for Adults. J Acad Nutr Diet. 2017;117(2):297-310. 5. Emenaker N.J., Vargas A.J. Nutrition and Cancer Research: Resources for the Dietetics Professional. J Acad Nutr Diet. 2018; 118(4): 550–554. 6. Krznarić, Ž et al. Hrvatske smjernice za primjenu eikozapentaenske kiseline i megestrol-acetata u sindromu tumorske kaheksije. Liječnički vjesnik, 129 (2007), 12; 381-386.

96 views
  • YouTube

©2020 Onkologija.net. Sva prava pridržana.