Kemoterapija označava primjenu citostatika, odnosno lijekova čiji je osnovni mehanizam djelovanja ubijanje stanica koje se ubrzano dijele. Većina stanica u tijelu se neprestano dijeli, no bitna značajka stanica raka jest da se one dijele nekontrolirano i ubrzano te se upravo na tome temelji primjena kemoterapije. Kemoterapija se može koristiti za liječenje raka, smanjenja rizika povrata bolesti, usporenja rasta tumora ili radi smanjenja simptoma (primjerice smanjenje tumora koji uzrokuje bol). Kemoterapija se koristi u liječenju gotovo svih vrsta raka, i to samostalno ili u kombinaciji s drugim tipovima liječenja, što ovisi o tipu i proširenosti bolesti te općem stanju bolesnika. Neoadjuvantna kemoterapija označava primjenu kemoterapije radi smanjenja tumora prije operativnog zahvata ili radioterapije, kako bi kasnija operacija ili radioterapija mogla biti manje radikalna. Što je "zaštitna" kemoterapija? Iako laici ponekad koriste navedeni termin, zapravo se može reći da zaštitna kemoterapija ne postoji. Ispravan termin je adjuvantna kemoterapija, koja se upotrebljava nakon operativnog zahvata (ili radioterapije) kada je uklonjena cijela tumorska masa. Dakle, to je situacija kada slikovnim pretragama (npr. CT) iza operacije ne možemo potvrditi postojanje tumora. Zašto se onda ova terapija uopće primjenjuje? Iz istraživanja je poznato da se stanice raka nalaze u krvi kod većine bolesnika već u najranijoj fazi maligne bolesti (sažetak jednog takvog istraživanja koje je proveo dr. Kust još 2016. možete pogledati na linku: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/27144776/), i to je objašnjenje zašto ponekad i vrlo mali tumori mogu dati metastaze. Te se cirkuliranjuće tumorske stanice naravno ne mogu kirurški ukloniti, a niti se mogu detektirati standardnim dijagnostičkim metodama. Svrha adjuvante kemoterapije upravo je uništiti cirkulirajuće tumorske stanice u krvi i na taj način smanjiti rizik povrata bolesti te pojavu metastaza. Konačno, kemoterapija se također često koristi u metastatskoj bolesti, kada se bolest proširila na razne dijelove tijela jer djeluje sustavno (na cijelo tijelo).
Dr. Kust: Kemoterapija 1. dio.
Što je kemoterapija? Za koje se bolesti prepisuje? Kada dolazi do gubitka kose i može li ona ponovno narasti? Nakon koliko se vemena vidi ima li terapija učinka? Smiju li se uzimati lijekovi protiv mučnine tijekom kemoterapije? Što učiniti kod gubitka apetita? Kako se boriti protiv slabosti i umora? Smije li osoba vježbati tijekom liječenja kemoterapijom?
Nuspojave kemoterapije. Loša strana kemoterapije jest da se radi o neselektivnom liječenju, te osim stanica raka može doći do oštećenja i drugih stanica u tijelu koje se dijele brzo, poput stanica kože, crijeva i krvnih stanica, radi čega često dolazi i do učestalih nuspojava kod primjene ovakvog liječenja. Više o mogućim nuspojavama tijekom primjene kemoterapije i kako ih ublažiti možete pročitati u zasebnom članku.
Slika 1. Kemoterapija se najčešće primjenjuje u obliku intravenske infuzije. Trajanje liječenja ovisi o primjenjenom citostatiku, te okvirno može trajati od 30 minuta do čak 24 sata.
Kemoterapija se može primijeniti intravenski (direktno u venu u obliku polagane infuzije), peroralno (tablete, kapsule), u obliku injekcije (u mišić ili potkožno masno tkivo), intratekalno (u prostor između kralješničke moždine ili mozga i njihovih ovojnica), intraperitonealno (u peritonealnu šupljinu koja se nalazi unutar trbuha i sadrži trbušne organe), intraarterijski (u arteriju koja vodi krv do tumora) i topički (krema koja se maže na zahvaćenu kožu), ovisno o konkretnom citostatiku. Intravenski i peroralni oblik davanja su daleko najčešći. U bolesnika koji imaju loše periferne vene ili su one oštećene zbgog dugotrajne primjene terapije, može se razmisliti o ugradnji port sustava koji se manjim zahvatom smješta pod kožu. Port sustav uglavnom se postavlja u gornji dio prsnog koša, povezan je s većom venom i omogućuje jednostavnu primjenu terapije ili vađenje uzorka krvi. Kemoterapija se daje prema točno određenim protokolima, koji definiraju citostatik koji treba dati bolesniku, dozu lijekova i učestalost davanja kemoterapije, a sve na temelju znastvenih dokaza dobivenih iz provedenih kliničkih studija. Doze lijekova računaju se prema površini tijela bolesnika. Postoje protokoli sa jednim, dva ili tri citostatika, a jedna primjena zove se ciklusom. Iza svakog cikusa slijedi odmor (uglavnom 1 do 3 tjedna, ovisno o protokolu), kako bi se bolesnik oporavio i bio spreman za sljedeći ciklus liječenja. Ukoliko bolesnik ima značajne nuspojave ili nezadovoljavajuće krvne nalaze, period pauze može se produljiti. Izbor protokola koji će se primijeniti u određenog bolesnika ovisi o tipu raka, stadiju bolesti, eventualnoj ranijoj primjeni kemoterapije, općem stanju bolesnika te mogućim ostalim zdravstvenim problemima. Ovisno o protokolu, dio bolesnika može primiti liječenje kroz dnevnu bolnicu (bolesnik primi terapiju i odlazi kući) ili uz hospitalizaciju (bolesnik ostaje u bolnici jedan ili više dana).
Dr. Kust: Kemoterapija 2. dio.
Trebam li i mogu li tražiti drugo mišljenje? Koja je razlika između kemoterapije, imunoterapije i zračenja? Postoje li u Hrvatskoj grupe podrške za oboljele? Što su stadiji bolesti i kako utječu na odluku o liječenju? Nakon što sam čuo/čula dijagnozu raka, više ništa nisam zapamtio/la. Što učiniti dalje? Boli li rak, boli li kemoterapija? Što znači remisija?
Nastavite čitati: Nuspojave kemoterapije.
Potrebno Vam je više informacija o ovoj temi? Kontaktirajte nas.