Uz standardnu (zapadnu, konvencionalnu) medicine koju prakticiraju liječnici s titulom doktora medicine i ostali zdravstveni djelatnici (medicinske sestre, fizioterapeuti, psiholozi...), a koja se zasniva na tzv. medicini temeljenoj na dokazima (znanje je stečeno provedbom znanstvenih istraživanja), postoji i komplementarna i alternativna medicina prakse su koje nisu dio standardne medicinske prakse. Komplementarna medicina označava tretmane koje se mogu koristiti uz standardnu medicinu ali nisu njen dio (npr. akupunktura za olakšavanje nekih simptoma raka). Alternativna medicina se s druge strane koristi umjesto standardnog liječenja (npr. specijalna dijeta kojom se pokušava izliječiti rak, umjesto primjene standardnog liječenja kao što je kemoterapija). Integrativna medicina je pak pristup koji pokušava obuhvatiti primjenu standardnih medicinskih postupaka uz dodatak alternativnih, a želi postići djelovanje na um, tijelo i duh osobe.
Jesu li komplementarna i alternativna medicina sigurne za primjenu? Neki od oblika ovih liječenja prošli su sigurnosne analize i sigurni su za primjenu, no za mnoge od njih nije poznato jesu li sigurni ili se zna da mogu štetiti bolesniku. U pravilu se znanstvena istraživanja koja trebaju analizirati učinkovitost i sigurnost ovih terapija vrlo rijetko provode, dok je to za standardne terapije obaveza prije nego se počnu koristiti u praksi. Ukratko, za gotovo sve alternativne pripravke ne postoji nikakav dokaz o učinkovitosti niti sigurnosti jer nisu provedena znanstvena istraživanja koja bi dala odgovor na to pitanje. Osobe i tvrtke koje prodaju takve proizvode često će tvrditi suporotno, no bez ikakve znanstvene potpore takvih tvrdnji, a ponekad će i svjesno davati lažne informacije radi poboljšanja prodaje.
Slika 1. Bolesnici bi svakako trebali upoznati svog onkologa sa svim preparatima alternativne medicine koje koriste, jer isti mogu utjecati i na djelovanje standardne onkološke terapije.
Prirodno ne znači nužno sigurno! Alternativni pripravci uključuju čitav niz proizvoda i postupaka koji se mogu podijeliti u velik broj kategorija (biljni pripravci, specijalne dijete, vitamini i minerali...). Bolesnici uglavnom smatraju kako su takvi proizvodi sigurni jer imaju sastojke koji su prisutni u prirodi ili proizvedeni prirodno. Međutim, to ne mora uvijek biti tako. Neki od takvih "lijekova" mogu sami po sebi činiti štetu ljudskom organizmu, a neki mogu dovesti do smanjenog učinka standardnog liječenja (npr. kemoterapije). Kod onkoloških bolesnika česta je primjena raznoraznih suplemenata vitamina i minerala, koji mogu imati neželjene posljedice. Poznato je, primjerice, kako visoke doze vitamina (kod nekontroliranog uzimanja bez liječničke preporuke), pa čak i vitamina C, mogu utjecati na djelovanje onkološke terapije. Previše vitamina nije sigurno, čak ni u inače zdravih osoba.
U pravilu se ne preporuča korištenje bilo kakvih oblika alternativne medicine jer za učinkovitost i sigurnost istih nema znanstvenih dokaza. Ipak, mnogi bolesnici okreću se takvim oblicima "liječenja" kao dodatak standardnoj terapiji, željeći "učiniti sve" što mogu da poboljšaju svoje zdravlje. U svakom slučaju, dobro je liječnika upoznati sa svim dodacima prehrani koje uzimate. Zapamtite da dodaci prehrani ne trebaju proći rigorozne provjere kao standardni lijekovi da bi se mogli javno prodavati, te da za njih nije potreban recept. Dakle, na bolesniku je odluka hoće li koristiti takve proizvode ili ne, no treba biti svjestan mogućih posljedica.
Dodatne zanimljivosti
Preporučamo pročitati članak: Kako se varaju onkološki bolesnici - vitamin B17 (amigdalin) niti liječi rak niti je uopće vitamin
Nastavite čitati: Što su klinička ispitivanja (studije)?
Potrebno Vam je više informacija o ovoj temi? Kontaktirajte nas.