• davorkust

Depresija kod onkoloških bolesnika

Autori: Vanja Putarek, mag. psych. i Antonija Vrdoljak, mag. psych.


Tuga, neraspoloženje ili bezvoljnost uobičajene su pojave koje ljudi doživljavaju tijekom života. No, kada loše raspoloženje i bezvoljnost postanu jako izraženi (npr. utječu na funkcioniranje pojedinca i svakodnevno obavljanje poslova) i dugotrajni (obično se govori o trajanju duljem od dva tjedna), moguće je da se razvila depresija. Depresija je poremećaj raspoloženja kod kojeg se, uz tugu i neugodne osjećaje, mogu javiti i problemi s pamćenjem i koncentracijom, pesimizam, pasivnost, osjećaj bezvrjednosti i povlačenje iz društva, promjene u apetitu, umor, teškoće sa spavanjem, bezvoljnost i gubitak zanimanja za ono što je osobu ranije veselilo. Ponekad se kod osoba s depresijom mogu javiti i misli o smrti ili samoubojstvu.


Kod onkoloških bolesnika posebno je teško razlikovati tugu od depresije. Neke od posljedica terapija, kao što su umor te gubitak apetita i energije, slične su simptomima depresije, ali ne moraju biti povezani s njom. Jednako tako, neugodni su osjećaji često prisutni nakon što osoba sazna za dijagnozu karcinoma ili kada dobije neku lošu vijest vezanu uz tretman, ali je uobičajeno da se nakon nekog vremena taj početni osjećaj šoka smanji. No, iako je tuga očekivana i uobičajena reakcija, depresija nije. Klinička depresija javlja se kod 20-25% osoba koje boluju od karcinoma, ali se simptomi često zanemaruju. Takav je pristup posebno zabrinjavajuć s obzirom na to da rezultati istraživanja pokazuju kako onkološki bolesnici s depresijom u manjoj mjeri prihvaćaju propisane tretmane, što može nepovoljno utjecati na ishod liječenja.


Kada osoba uoči depresivne simptome, važno je da potraži stručnu pomoć. Budući da depresiju uzrokuju različiti čimbenici, u tretmanu depresije stručnjaci će utvrditi one koji su kod pojedine osobe izraženi. Ponekad u podlozi depresije mogu biti biološki uzroci – neki oblici karcinoma (npr. karcinom štitnjače) ili tretmana mogu utjecati na razine hormona u tijelu, što može dovesti do depresivnih simptoma. U tom je slučaju potrebno razgovarati s liječnicima kako bi se pronašao način za smanjivanje izraženosti neugodnih emocija.

Međutim, depresija se može javiti i ako osoba razmišlja na pristran način (npr. uočava negativne strane situacije, a zanemaruje pozitivne; predviđa katastrofalne ishode u nekoj situaciji; razmišlja u terminima „sve ili ništa“, poput „Ako ne ozdravim nakon prve vrste terapije, to znači da nikada ni neću“). Dakle, važno je utvrditi koje su pristranosti prisutne kod osobe i u kojoj mjeri.


Nadalje, u tretmanu depresije utvrdit će se i ponašanja koja osobi nisu korisna i doprinose održavanju depresije (npr. provođenje većine vremena ležeći u krevetu; učestalo i intenzivno razmišljanje o negativnim događajima – ruminiranje; učestalo gledanje TV-a, serija ili filmova na računalu). Jedan od važnih ciljeva terapijskog procesa je postupno povećanje čestine i intenziteta korisnih ponašanja osobe. Za postizanje tog cilja osoba može najprije bilježiti aktivnosti/ponašanja u koje se uključuje tijekom dana. Zatim može napraviti popis aktivnosti u kojima trenutno uživa, one u kojima je nekad uživala i aktivnosti u kojima bi se željela okušati te se na temelju tog popisa može izraditi tjedni raspored planiranih aktivnosti, uključujući odabrane korisne i ugodne aktivnosti. Popis ugodnih i korisnih aktivnosti je individualan i prilagođen osobi, a može uključivati: posjećivanje muzeja, šetnju, odlazak frizeru, kuhanje, uređenje stana/kuće, trčanje, planinarenje, odlazak u teretanu, vrtlarenje, čitanje knjige, korištenje tehnika opuštanja (npr. abdominalno disanje), opuštanje u kupki, fotografiranje, crtanje ili slikanje, odlazak na izlet, udomljavanje psa, druženje s dragim ljudima (sa što manje usmjeravanja na negativne aspekte situacije ili razgovora te uključivanje različitih tema u razgovore, a ne samo tema koje izazivaju neugodna sjećanja i osjećaje).


Potom se osoba uključuje u planirane aktivnosti prema rasporedu i bilježi koliko je u njima uživala. Važno je napomenuti i da kad se tek uključi u korisne i ugodne aktivnosti koje je izbjegavala, osoba možda neće uživati u njima kao prije, ali kroz vrijeme, kako nastavlja biti aktivna, uživanje raste. Stoga je korisno da osoba bude uporna te da ne odustane od planova odmah nakon što joj neka aktivnost nije pružila užitak.


Ugodne i korisne aktivnosti postupno se uvode u raspored i one zamjenjuju manje korisne aktivnosti (poput prethodno navedenog ležanja u krevetu). Preporučljivo bi bilo da osoba ne odabere preveliku količinu preteških aktivnosti, kako se ne bi smanjila motivacija te kako osoba ne bi bila preopterećena i iscrpljena.


Budući da se osobe s depresijom često ne nagrađuju za pozitivna (korisna) ponašanja i vjeruju da bi se trebale kazniti za neuspjehe, može se primijeniti i samonagrađivanje. Nagrade osoba sama odabere i nakon obavljenog nekog zadatka primijeni odabranu nagradu.


U tretmanu stručnjak može uočiti različite specifične teškoće osobe na kojima je potrebno raditi, kao i utvrditi potrebu za uzimanjem lijekova, u dogovoru s onkologom. Iako je odlazak stručnjaku često težak korak, kroz tretman se osobi može značajno povećati zadovoljstvo sobom i životom pa bi bilo važno da se što prije javi stručnjaku ako uoči depresivne simptome.


izvor: Pixabay


Literatura

1. Bottomley, A. (1998). Depression in cancer patients: a literature review. European Journal of Cancer Care 7, 181-191.

2. Leahy, R. L., Holland, S. J. i McGinn, L. K. (2014). Planovi tretmana i intervencije za depresiju i anksiozne poremećaje. Jastrebarsko: Naklada Slap.

3. Pitman, A., Suleman, S., Hyde, N., i Hodgkiss, A. (2018). Depression and anxiety in patients with cancer. BMJ, doi:10.1136/bmj.k1415.

4. https://www.bmj.com/content/361/bmj.k1415.full

5. https://www.cci.health.wa.gov.au/Resources/Looking-After-Yourself/Depression

6. https://www.cancer.org/treatment/treatments-and-side-effects/emotional-side-effects/anxiety-fear-depression.html

  • YouTube

©2020 Onkologija.net. Sva prava pridržana.