• davorkust

Hormonski ovisni rak: Hrana koja pomaže i namirnice koje treba izbaciti

Autor: Sandra Krstev Barać, mag.nutr.



Prehrana kod hormonski ovisnog raka


Naše tijelo koristi hormone kao glasnike odnosno za prijenos informacija. Oni krvotokom „jure“ do tkiva i stanica i utječu na brojne procese: rast i razvoj, izmjenu tvari, seksualnu funkciju, reprodukciju, raspoloženje, osjećaj gladi… No, naši hormoni ponekad mogu raditi i protiv nas, primjerice kada pomažu rast i širenje tumora. Tada govorimo o tzv. hormonski ovisnom raku, što znači da stanice tumora imaju receptore na koje se, poput ključa i brave, mogu vezati hormoni i potaknuti rast zloćudnog tkiva.


Među hormonski ovisnim zloćudnim bolestima ističu se rak dojke, jajnika, maternice, prostate, testisa. Naravno, nisu svi slučajevi spomenutih bolesti osjetljivi na hormone, no statistike otkrivaju da ipak hormonski ovisni tumori prevladavaju u prevalenciji. Estrogen, progesteron i testosteron odnosno spolni hormoni su ti koji potiču rast ovih zloćudnih tumora, no problem ne čine samo endogeni hormoni. I egzogene tvari s hormonskim djelovanjem mogu potaknuti proliferaciju stanica. Stoga je vrlo važno znati je li rak hormonski ovisan, kako bi se znala primijeniti prava terapija, ali i kako bi našom prehranom i životnim stilom pomogli izlječenje.


Osnovne prehrambene preporuke


Bolujete li od hormonski ovisnog raka prehrana, ukoliko je dobro planirana, može biti vaš vrijedan saveznik. Izuzetno je važno jesti kvalitetno tijekom terapije, a i po njenom završetku, jer će te na taj način imate više snage i energije, pridonijeti bržem oporavku i ishodu liječenja, lakše ćete ponijeti nuspojave terapije, ukoliko one nastupe, ali i održati adekvatnu tjelesnu masu što je iznimno bitna stavka kod onkoloških bolesnika.


Bez obzira na vrstu zloćudne bolesti, prehrana onkoloških bolesnika bi trebala biti raznolika i uravnotežena s fokusom na cjelovite biljne namirnice. Tu prvenstvo ima raznoliko povrće i voće, ali i mahunarke i cjelovite žitarice, pa i začinsko bilje budući da obiluju brojnim fitokemikalijama sa snažnim antikarcinogenim djelovanjem, ali i vlaknima koja mogu na sebe vezati karcinogene. Osim toga, vlakna mogu djelovati kao inhibitori aromataze, enzima koji pretvara testosteron u estradiol, svojstvo koje je iznimno korisno kod estrogenski receptor pozitivnog raka dojke.


Uz ovu osnovnu preporuku, izuzetno je važno i da:

  • svaki obrok sadrži izvor proteina, biljnog ili životinjskog porijekla

  • unos masti bude umjeren, s naglaskom na zdrave izvore masnoća poput maslinovog i bućinog ulja, orašastih plodova, sjemenki

  • barem 2 puta tjedno se na tanjuru nađe riba kao odličan izvor blagotvornih omega-3 masnih kiselina

  • ograničite unos rafiniranih žitarica i brašna odnosno proizvoda od njih, kao i šećerom bogatih jela

  • unosite dovoljno tekućine, najbolje vode i biljnih čajeva (osobito zeleni čaj)


U praksi, ove preporuke preslikane na tanjur znače da bi polovicu tanjura trebalo činiti povrće, četvrtinu kvalitetni izvori proteina, a preostalu četvrtinu škrobno povrće ili cjelovite žitarice. Masnoće pak koristite za pripremu jela i kao začin.


Trebate li izbaciti soju i lanene sjemenke iz prehrane?


Kada govorimo o hormonski ovisnom raku, osobito onom koji raste pod utjecajem estrogena, poput raka dojke neke namirnice, primjerice soja i lanene sjemenke često izazivaju bojazan među oboljelima. Razlog ležu u činjenici da sadrže tzv. fitoestrogene (izoflavoni u soji i lignani u lanenim sjemenkama), biljne tvari koje imaju sličnu strukturu i mogu djelovati kao slabi estrogeni te kao takvi, u teoriji, mogu potaknuti rast hormonski ovisnih zloćudnih stanica.


Teza o fitoestrogenima je puna kontroverzi, no zahvaljujući nizu studija provedenih na ljudima, brojni stručnjaci ističu kako je umjereni unos soje siguran za sve, uključujući osobe koje su trenutno na terapiji kao i izliječene i to ne samo od raka dojke već od svih zloćudnih bolesti osjetljivih na estrogen. Umjeren unos konkretno podrazumijeva unos 1-2 serviranja cjelovite soje i minimalno procesiranih proizvoda dnevno, s time da je jedno serviranje:

  • ½ šalice kuhanih zrna soje

  • ½ šalice kuhanih zelenih mahuna edamame

  • 1 šalica sojinog mlijeka

  • 1/3 šalice tofua.


Slično vrijedi i za lanene sjemenke. U stvari, studije pokazuju da lignani iz lanenih sjemenki, imaju pozitivan učinak na metabolizam estrogena, na način da mogu potaknuti izlučivanje estrogena putem fecesa i na taj način smanjiti njegove razine u organizmu. Za blagotvoran učinak preporučuje se količina od 2 žlice mljevenih lanenih sjemenki dnevno.

Iako je umjeren unos fitoestrogena putem hrane siguran kod hormonski pozitivnih zloćudnih bolesti, isto nije poznato i za dodatke prehrani koji ih sadrže , stoga je stav je stručnjaka posve izbjegavati pripravke s fitoestrogenima.


Namirnice koje je mudro ograničiti


Na listi kontroverznih namirnica kada je u pitanju hormonski ovisan rak se nalazi i crveno meso i mliječni proizvodi. Poveznica između unosa zasićenih masnoća iz mesa i mliječnih proizvoda te razvoja raznih vrsta zloćudnih bolesti je dobro utvrđena, a postoji i dokaz da masnoće životinjskog porijekla mogu povisiti rizik od estrogen i progesteron ovisnog raka dojke. No, kada bolest nastupi nije posve jasno smiju li se ove namirnice naći u prehrani. Ipak, brojni stručnjaci savjetuje da se unos crvenog mesa i punomasnih (ali ne i niskomasnih) mliječnih proizvoda izbaci ili maksimalno ograniči.


Slično vrijedi i za šećer i alkohol. Iako šećer ne hrani rak kako se to često smatra, česta konzumacija konzumnog šećera povisuje razine inzulina i inzulinu sličnog čimbenik rasta I (IGF-1), koji mogu stimulirati rast zloćudnog tkiva.


Alkohol s druge strane može povisiti razine estrogena u tijelu te je poznato kako njegov pretjeran unos, neovisno o vrsti, povisuje rizik od raka dojke. Međutim, nije dovoljno istraženo kako se umjerena konzumacija alkohola odražava na zdravlje već oboljelih. Za sada se čini kako unos alkohola (više od 3 pića tjedno) povisuje rizik od recidiva, ali samo u žena koje su u postmenopauzi, dok je utjecaj na mlađe žene neznatan. Unatoč tome, stručnjaci su složni da je alkohol najbolje izbaciti ili barem maksimalno ograničiti samo na posebne prigode.


Kupusnjače su vaš saveznik


Dobro je poznato kako unos brokule, kupusa, cvjetače, kelja i drugih kupusnjača smanjuje rizik od nastanka zloćudne bolesti, no ove je vrijedne namirnice mudro redovito unositi i u slučaju kada se razvije hormonski ovisan rak. Kupusnjače naime sadrže izotiocijanate i indol – 3 – karbinol, tvari koji potiču biotransformaciju estrogena, ali i ksenobiotika i karcinogena putem jetre.


Dodatno, kupusnjače sadrže i kalcij-D glukurat, spoj koji može inhibirati beta-glukuronidazu, enzim koji doprinosi recirkulaciji estrogena u organizmu. Stoga su kupusnjače važan saveznik u borbi protiv hormonski ovisnog raka. Pritom se savjetuje, što je više moguće, ove namirnice konzumirati sirove, i dobro ih prožvakati jer se na taj način iskorištava više ovih vrijednih antikarcinogenih spojeva.


Prehrambeni savjeti s obzirom na vrstu terapije


Za sam kraj, s obzirom na terapiju koju primate za svoju zloćudnu bolest, svakako obratite pažnju na još neke detalje. Primjerice, zbog potencijalnih interakcija poželjno je izbjegavati grejp i sok od grejpa ukoliko ste na terapiji tamoksifenom, lijekom iz skupine selektivnih modulatora receptora estrogena često korištenog u liječenju estrogenski receptor pozitivnog raka dojke.


S druge strane, ako primate adjuvantnu hormonsku terapiju s inhibitorima aromataze (npr. anastrozol ili letrozol) imajte na umu da ovi lijekovi negativno utječu na zdravlje kostiju i povisuju rizik od osteoporoze. Stoga je iznimno bitno da unosite hranu bogatu kalcijem, umjereno vježbate te dodatno uzimate 1000 – 2000 IJ vitamina D dnevno putem pripravaka.



Literatura:

  • Bak MJ, Das Gupta S, Wahler J, Suh N. Role of dietary bioactive natural products in estrogen receptor-positive breast cancer. Semin Cancer Biol. 2016;40-41:170-191.

  • Shu XO, Zheng Y, Cai H, et al. Soy food intake and breast cancer survival. JAMA. 2009;302(22):2437-2443.

  • Nachvak SM, Moradi S, Anjom-Shoae J, et al. Soy, Soy Isoflavones, and Protein Intake in Relation to Mortality from All Causes, Cancers, and Cardiovascular Diseases: A Systematic Review and Dose-Response Meta-Analysis of Prospective Cohort Studies. J Acad Nutr Diet. 2019;119(9):1483-1500.e17.

  • Qiu S, Jiang C. Soy and isoflavones consumption and breast cancer survival and recurrence: a systematic review and meta-analysis. Eur J Nutr. 2019;58(8):3079-3090.

  • Chen J, Stavro PM, Thompson LU. Dietary flaxseed inhibits human breast cancer growth and metastasis and downregulates expression of insulin-like growth factor and epidermal growth factor receptor. Nutr Cancer 2002;43(2):187-192.

  • Lehraiki A, Attoumbré J, Bienaimé C, et al. Extraction of lignans from flaxseed and evaluation of their biological effects on breast cancer MCF-7 and MDA-MB-231 cell lines. J Med Food. 2010;13(4):834-841.

  • Flower G, Fritz H, Balneaves LG, Verma S, Skidmore B, Fernandes R, Kennedy D, Cooley K, Wong R, Sagar S, Fergusson D, Seely D. Flax and Breast Cancer: A Systematic Review. Integr Cancer Ther. 2014 May;13(3):181-92.

  • Christopoulos PF, Msaouel P, Koutsilieris M. The role of the insulin-like growth factor-1 system in breast cancer. Mol Cancer. 2015

  • Calle EE, Kaaks R. Overweight, obesity and cancer: epidemiological evidence and proposed mechanisms. Nat Rev Cancer. 2004 Aug;4(8):579-91.

  • Kwan ML, Chen WY, Flatt SW, Weltzien EK, Nechuta SJ, Poole EM, Holmes MD, Patterson RE, Shu XO, Pierce JP, Caan BJ. Postdiagnosis alcohol consumption and breast cancer prognosis in the after breast cancer pooling project. Cancer Epidemiol Biomarkers Prev.

  • Liu X, Lv K. Cruciferous vegetables intake is inversely associated with risk of breast cancer: a meta-analysis. Breast. 2013;22(3):309-313.

  • Fowke JH, Longcope C, Hebert JR. Brassica vegetable consumption shifts estrogen metabolism in healthy postmenopausal women. Cancer Epidemiol Biomarkers Prev. 2000;9(8):773-779.

  • [No authors listed] Calcium-D-glucarate. Altern Med Rev. 2002;7(4):336-339.

Tekst je objavljen na portalu missZDRAVA u sklopu projekta ZDRAVOLOVCI.


843 views0 comments