• davorkust

Ljutnja kod onkoloških bolesnika - upotrijebite tehniku "semafora"

Autori: Antonija Vrdoljak, mag. psych. i dr. sc. Vanja Putarek, mag. psych.



Ljutnja je uobičajena ljudska emocija koja se javlja u situacijama prijetnje i kršenja naših pravila. Iako se često smatra neugodnom emocijom, ljutnja ima svoju svrhu – pomaže nam da se izborimo za sebe te opskrbljuje tijelo energijom za djelovanje i suprotstavljanje prijetnji. Međutim, ako vrlo dugo traje te ako se potiskuje ili izražava na neprikladan način (primjerice, pretjerano agresivno ponašanje ili „iskaljivanje“ usmjereno na drugu osobu), ljutnja može postati neadaptivna. Promjene u tijelu koje ona izaziva kratkoročno nas energiziraju, ali dugoročno mogu imati negativne posljedice, poput povećanja razine kortizola (hormona stresa), povišenja krvnog tlaka i broja srčanih otkucaja te nepovoljnih utjecaja na imunološki sustav.


Tjelesne bolesti predstavljaju prijetnju za čovjekovo zdravlje i način života, a ujedno mogu i sniziti raspoloženje, što pogoduje razvoju ljutnje. Stoga ne iznenađuje što je ljutnja česta reakcija osoba oboljelih od raka na primanje vijesti o dijagnozi, na tretman i/ili njegove posljedice te na promjene koje je potrebno uvesti u svakodnevni život. Oboljeli mogu usmjeriti ljutnju na sebe, svoje bližnje, liječnike i medicinske stručnjake, na samu bolest, sudbinu ili (ako su religiozni) na boga. Mogu se javiti misli u obliku pitanja „Zašto baš ja?“ ili pak ljutnja na zdrave ljude iz okoline, koji se ne moraju boriti s bolešću i njezinim posljedicama. Ponekad se ljutnja javlja tek nakon što prođe najintenzivniji dio borbe s karcinomom, u periodu remisije, kada osoba više nije potpuno usmjerena na tretman te s odmakom promatra sve što se do tada dogodilo. Ljutnja je u svim navedenim situacijama razumljiva i očekivana. Liječnici ponekad primjećuju kako kod nekih oboljelih ljutnja ima i pozitivnu ulogu – stvara inat i povećava želju za borbom protiv bolesti. No, kada se neadekvatno izražava, ona može značajno smanjiti kvalitetu života, ugroziti odnose s bliskim ljudima ili tijek tretmana, budući da ranije spomenute promjene u razinama hormona stresa djeluju ne samo na tjelesne reakcije, već i na racionalno donošenje odluka i promišljanje o situaciji. Jednako tako, potiskivanje ljutnje i ne dozvoljavanje samima sebi da izrazimo vlastite neugodne emocije ne predstavlja dobar način nošenja sa situacijom. Osim što se potiskivanjem ljutnje zapravo ne zauzimamo za sebe, neka istraživanja pokazuju kako to dovodi i do negativnih tjelesnih posljedica, poput pojačanog osjeta boli. Kod onkoloških je pacijenata određena doza ljutnje očekivana, ali potrebno ju je iskazati na primjeren način.


Prvi korak ka ovladavanju ljutnjom svakako je prepoznavanje činjenice da smo ljuti. Osobe ponekad ni ne primjećuju da su razdražene, već drugi oko njih uoče da se ponašaju agresivnije nego inače ili da imaju „kratak fitilj“. Stoga je potrebno obratiti pažnju na samoga sebe: jesu li moje disanje i puls ubrzani, osjećam li napetost u mišićima, mogu li racionalno razmišljati i upravljati svojim ponašanjem ili ljutnja upravlja mnome? Nadalje, potrebno je dozvoliti si da osjetimo ljutnju, ali i utvrditi odakle ona dolazi, što ju izaziva. U pozadini ljutitog ponašanja prema drugima često leže strah i neizvjesnost koji se javljaju kao posljedica onkološke dijagnoze, što je važno primijetiti. Osim toga, u pozadini ljutnje mogu biti druge emocije, poput tuge, srama, razočaranja, koje osoba nastoji „zatomiti“ (npr. osobi je teško priznati ove emocije ili misli da se ne može s njima nositi), ali u konačnici sakrivene emocije izlaze na vidjelo u obliku ljutnje (ispod teksta nalazi se prikaz emocija koje se mogu nalaziti u pozadini ljutnje – tzv. ledenjak ljutnje). Nakon utvrđivanja izvora ljutnje, možemo se zapitati što točno dobivamo ako ju izrazimo agresivno i usmjerimo na bliske osobe. Hoće li nam to pomoći u nošenju sa situacijom? Ili će nam otežati odnose, udaljiti nas od onih koji nam pružaju brigu i podršku, smanjiti želju za sudjelovanjem u tretmanu i dovesti do još lošijeg raspoloženja?


Kako bismo ljutnju izrazili na smireniji, konstruktivan način, možemo se poslužiti tehnikom semafora. Kada primjetimo visoku razinu razdražljivosti i ljutnje, zamislimo crveno svjetlo na semaforu te u tom trenutku stanemo i ništa ne poduzimamo. Iako nam je u naletu ljutnje teško zamisliti da ćemo se smiriti, ljutnja se, zapravo, s vremenom počinje osipati, prestaje biti „vruća“ i nepromišljena, na našem se semaforu „pali zeleno“, što nam dozvoljava da razumno promotrimo situaciju i učinimo nešto po pitanju stvarnog problema. Na primjer, moguće je zamisliti da pretjerano izražena briga ukućana ili izbjegavanje razgovora o bolesti pred oboljelim može izazvati razdražljivost i ljutnju kod osobe koja boluje od raka. Iako bi u tom trenutku automatska reakcija mogla biti izderati se ili se ljutito povući u sebe i stalnim razmišljanjem pojačavati ljutnju, možemo izabrati stati, pričekati da se razina ljutnje smanji i potom primijetiti što nas smeta u navedenoj situaciji te to smireno podijeliti s bliskim osobama. Kao i u drugim životnim situacijama, razgovori će biti puno otvoreniji i jednostavniji ako ih vodimo u trenutku kada nismo aktivno ljuti, a dijeljenje svojih emocija s drugima olakšava nošenje s njima.


Ako osjećamo da ljutnju teško možemo kontrolirati, posebno u početku nošenja s njome, dobro je i kratko se odmaknuti od situacije koja ju izaziva (primjerice, prošetati po naselju), ali se potom vratiti i razgovarati o onome što nas muči s bliskim osobama. U nošenju s vrlo intenzivnom ljutnjom ili s ljutnjom koja nije usmjerena na nešto „opipljivo“ (npr., ljutnja na bolest ili sudbinu) mogu pomoći i tehnike opuštanja, poput abdominalnog disanja (o toj smo tehnici više pisali https://www.onkologija.net/post/anksioznost-kod-onkolo%C5%A1kih-pacijenata), mindfulnessa, meditacije ili slušanja opuštajuće glazbe, a olakšanje može donijeti i izražavanje ljutnje na neki drugi, neagresivan način – primjerice kroz tjelesnu aktivnost čiji je intenzitet sličan intenzitetu osjećaja ljutnje (npr. brzo hodanje ili trčanje, vožnja bicikla). Važno je zapamtiti kako nam naše tijelo i um ljutnjom signaliziraju da doživljavamo prijetnju, ali je nužno usmjeriti ljutnju na prikladan način kako bi nam u borbi s karcinomom davala energiju i pomogla da ustrajemo, umjesto da nam bude neprijatelj.



Izvori:

1. https://www.cancer.net/coping-with-cancer/managing-emotions/coping-with-anger

2. https://www.curetoday.com/publications/cure/2012/summer2012/Seeing-Red-Coping-with-Anger-During-Cancer

3. https://www.cancer.gov/about-cancer/coping/feelings#anger

4. https://www.cancerresearchuk.org/about-cancer/coping/emotionally/cancer-and-your-emotions/guilt-blame-anger

5. Davies, W.: Overcoming anger and irritability. A self-help guide using Cognitive Behavioral Techniques



Preuzeto s: http://centar-sirius.hr/-/pdf/biljeznica_za_djecu_web2.pdf

  • YouTube

©2020 Onkologija.net. Sva prava pridržana.