Može li biopsija proširiti rak po tijelu? - dr. Kust za Jutarnji list

Naš onkolog dr. Kust piše za Jutarnji list i Živim.hr. Članak donosimo u cijelosti, a originalni možete pročitati na linku.

Biopsija je jedan od najvažnijih dijagnostičkih postupaka u modernoj medicini. Ona omogućuje liječnicima da postave preciznu dijagnozu i donesu odluke o najboljem načinu liječenja za svakog pojedinog pacijenta. Unatoč njezinoj neupitnoj važnosti, među pacijentima često postoji bojazan da bi biopsija mogla potaknuti širenje raka. Je li taj strah, iako razumljiv, utemeljen na znanstvenim dokazima?

Biopsija podrazumijeva uzimanje uzorka tkiva iz sumnjive lezije ili organa kako bi se analizirala njegova struktura i stanični sastav. Postoji više vrsta biopsija, uključujući tankoiglenu aspiracijsku biopsiju, biopsiju širokom iglom i kiruršku biopsiju. Izbor metode ovisi o lokalizaciji sumnjive tvorbe, veličini, pristupačnosti i sumnji na određenu vrstu bolesti.

Tankoiglena aspiracijska biopsija (fine needle aspiration, FNA) koristi vrlo tanku iglu i često se izvodi pod kontrolom ultrazvuka ili CT-a. Ova metoda je brza, minimalno invazivna i prikladna za limfne čvorove, štitnjaču i neke površinske tumore. Iako FNA omogućuje citološku analizu stanica, ne pruža uvijek dovoljno informacija o arhitekturi tkiva, što može ograničiti mogućnost potpune histološke dijagnoze.

Biopsija širokom iglom (core needle biopsy) koristi deblju iglu kojom se uzima cilindričan uzorak tkiva. Ova metoda daje više informacija jer omogućuje pregled staničnog rasporeda unutar uzorka, što je važno za određivanje stupnja diferencijacije tumora i imunohistokemijske analize. Core biopsija danas je standard kod sumnjivih promjena u dojci, prostati, jetri i mnogim drugim organima (Slika 1).

Slika 1. Biopsija dojke širokom iglom.

Kod sumnjivih ili teško dostupnih lezija koje nisu primjereno procjenjive iglenim metodama, pribjegava se kirurškoj biopsiji. Ona može biti ekscizijska, gdje se uklanja cijela sumnjiva tvorba, ili incizijska, gdje se uzima samo dio promjene. Iako kirurška biopsija zahtijeva anesteziju i nešto duži oporavak, ona pruža najcjelovitiji uzorak za analizu i često se koristi kada su prethodne manje invazivne metode nedovoljno informativne. Svaka od ovih tehnika ima svoje prednosti i ograničenja, ali zajednički cilj svih je isti — postaviti točnu dijagnozu uz minimalan rizik za pacijenta. Bez biopsije, nemoguće je definitivno razlikovati benignu od maligne tvorbe, utvrditi točan tip tumora i njegov stupanj agresivnosti, a time i ispravno planirati liječenje. Primjerice, karcinom pluća može biti sitnostanični ili nesitnostanični, a liječenje se značajno razlikuje ovisno o vrsti. Slično vrijedi za tumore dojke gdje podtip, hormonski status i prisutnost HER2 receptora određuju strategiju liječenja. U hematološkim malignitetima, poput limfoma, biopsija je nezamjenjiva jer bez detaljne histološke analize nije moguće odabrati odgovarajući protokol kemoterapije.

Unatoč tome, još uvijek postoji rašireno mišljenje da biopsija može dovesti do „razbijanja“ tumora i širenja stanica na okolno tkivo ili u krvotok. Strahovi ovog tipa donekle imaju povijesnu podlogu jer su rani pokušaji uzorkovanja tumora, prije razvoja današnjih tehnološki naprednih metoda, mogli teoretski povećati rizik od širenja bolesti. Danas, međutim, zahvaljujući značajnom napretku u medicinskoj tehnologiji i standardiziranim procedurama, takav je rizik gotovo zanemariv.

Igle koje se koriste za biopsije dizajnirane su tako da minimalno traumatiziraju tkivo i smanje mogućnost diseminacije stanica. U većini slučajeva, biopsije se izvode pod kontrolom ultrazvuka, CT-a ili magnetske rezonancije kako bi se precizno ciljano uzorkovalo područje od interesa, čime se dodatno smanjuje rizik. Posebne tehnike obrade uzetih uzoraka, kao i načini zatvaranja kanala igle nakon zahvata, dodatno doprinose sigurnosti postupka. Iako je u prošlosti postojala zabrinutost da biopsija može potaknuti širenje tumorskih stanica, suvremena znanstvena istraživanja pokazuju da je taj rizik iznimno nizak i u većini slučajeva bez kliničkog značaja. Većina velikih kliničkih studija i analiza slučajeva nije pronašla povećanu učestalost lokalnog recidiva ili udaljenih metastaza nakon rutinskih biopsija, uključujući biopsije dojke, pluća, štitnjače i limfnih čvorova.

Biopsija ima brojne druge prednosti koje daleko nadilaze bilo kakve minimalne potencijalne rizike. Pravilno postavljena dijagnoza omogućava personalizirani pristup liječenju, optimizaciju terapijskih planova i izbjegavanje nepotrebno agresivnih ili neučinkovitih terapija. U suvremenoj onkologiji, „one-size-fits-all“ pristup više nije prihvatljiv — terapije se danas biraju prema preciznim biološkim karakteristikama tumora koje se mogu utvrditi isključivo biopsijom.

Važan aspekt koji se često zanemaruje je i psihološka komponenta. Nepoznato je ono što najviše uzrokuje strah kod pacijenata, a upravo biopsija donosi odgovore. Nakon dobivanja jasnih rezultata, pacijenti i njihovi liječnici mogu zajedno planirati daljnje korake, a to donosi osjećaj kontrole i smanjuje razinu anksioznosti. Čekanje bez dijagnoze, sumnje i nagađanja često su mnogo štetniji za mentalno zdravlje pacijenta nego sama spoznaja o prirodi bolesti.

Valja napomenuti i da se sve više govori o tekućinskoj (likvidnoj) biopsiji, postupku koji analizira tumorske stanice ili fragmente DNA koji cirkuliraju u krvi. Iako ova metoda još uvijek nije zamjena za klasičnu biopsiju, posebno u postavljanju inicijalne dijagnoze, sve češće se koristi za odluku o izboru ciljane terapije, praćenje odgovora na terapiju i otkrivanje ranih znakova recidiva.

U konačnici, biopsija je siguran i nezaobilazan alat u dijagnostici raka. Rizik širenja tumora zbog biopsije je minimalan i višestruko manji od rizika koji nosi izostanak pravodobne i točne dijagnoze. Strah od biopsije ne bi trebao biti razlog za odgađanje pregleda jer upravo brza dijagnoza i pravovremeno liječenje mogu napraviti ključnu razliku u ishodu bolesti.

Potrebno Vam je više informacija o ovoj temi? Kontaktirajte nas.