• davorkust

Postoji li posebna „antikarcinogena“ dijeta za onkološke bolesnike?

Updated: Mar 11

Autor: Sandra Krstev Barać, mag.nutr.


Sasvim je jasno, prehrana igra važnu ulogu u prevenciji nastanka karcinoma, ali i tijekom samog liječenja onkoloških bolesnika, kao i u periodu nakon terapije. Oboljeli od karcinoma su nerijetko iznimno motivirani za promjenom prehrane te su skloni traženju „čarobnog rješenja“ u vidu posebne antikarcinogene dijete. Tako se procjenjuje da se čak polovica pacijenata okuša u nekoj od, u medijima, popularnoj dijeti u nadi da će takva „specijalna dijeta“ poboljšati ishod liječenja i spriječiti povratak bolesti.


U tu su svrhu trenutno najpopularnije alkalna, paleo i  ketogena dijeta, veganstvo te makrobiotika. Ovi obrasci prehrane, zasigurno nude određene prednosti, no nekritički pristup njima može učiniti više štete nego koristi. Posebice je opasno ukoliko se pacijent odluči samo za „posebnu dijetu“ odbijajući standardno liječenje.


Ne može se dovoljno naglasiti, kako odgovarajuća prehrana može biti samo pomoć u liječenju, nikako zamjena, te koliko je važno savjetovati se s nutricionistom kako bi se prehrana prilagodila zdravstvenom stanju onkološkog bolesnika.

Alkalna dijeta preferira tzv. „lužnate“ namirnice


Teorija iza alkalne dijete glasi da uzrok nastanka karcinoma leži u kiseloj okolini u tijelu, a da tu acidozu stvara hrana koja snizuje pH krvi poput crvenog mesa i mesa peradi, ribe i plodova mora, jaja, procesiranih žitarica, kofeina i alkohola. Suprotno tome, cilj alkalne prehrane je podizanje pH što se postiže na način da 80% prehrane čine tzv. lužnate namirnice redom bogate mineralima kalcijem, magnezijem i kalijem, dakle povrće, voće, orašasti plodovi, sjemenke, ulja te „tradicionalne“ žitarice poput zobi, kvinoje, amaranta. U sklopu alkalne dijete sporna „kisela“ hrana čini tek 20% prehrane.


Unatoč činjenici da se alkalna dijeta temelji na nizu namirnica bogatih hranjivim tvarima te da čak i preporuke za prevenciju karcinoma potenciraju pretežno biljnu prehranu, čvrstih znanstvenih dokaza u prilog alkalne dijete nema. Dodatno, osim što prateći ovu dijetu riskirate brojne nutritivne deficite, moguć je i nedovoljan unos proteina čiji je povišen unos, inače, iznimno bitan u prehrani onkoloških bolesnika. Imajući to na umu, neke stavke alkalne dijete mogu biti korisne za oboljele no, slijepo praćenje dijete može otežati liječenje i oporavak oboljelog.


Paleo dijeta nepravedno zapostavlja unos žitarica i mahunarki


Paleolitska prehrana ili prehrana spiljskog čovjeka pokušava replicirati prehrambeni obrazac ljudi prije pojave zemljoradnje i tehnologije, kada se konzumiralo voće, povrće, orašasti plodovi, meso i jaja, a žitarice, mahunarke, mliječni proizvodi kao i prerađena hrana općenito, nisu postojali na jelovniku. Zagovornici paleo dijete tvrde kako čovječanstvo bilježi porast kroničnih bolesti uključujući karcinoma nakon poljoprivredne revolucije kada se promijenio obrazac prehrane.


Tvrdnje zagovornika paleo dijete treba uzeti sa skepsom, osobito ako znamo da se žitarice u Europi procesiraju i konzumiraju već preko 40.000 godina te da se ljudi prilagođavaju prehrani koja im je dostupna. U kontekstu karcinoma, iako postoje odrednice koje mogu biti korisne oboljelima, znanstveni dokazi u prilog paleo dijete su oskudni te se nepravedno zapostavlja unos određenih namirnica poput žitarica i mahunarki koje imaju važnu ulogu u prehrani onkoloških bolesnika.


Ketogena dijeta kao potporna terapija kod glioblastoma


Ketogena dijeta koju krasi visok unos masti (više od 80% ukupne energije) te iznimno ograničen unos ugljikohidrata, kao i proteina tema je brojnih studija u kontekstu liječenja karcinoma. Teza je kako stanice karcinoma ovise o glukozi kao izvoru energije te kako ketonska tijela koja nastaju kao posljedica ketogene dijete „izgladnjuju“ karcinom sprečavajući njegovo širenje. Sve je više kvalitetnih dokaza kako ketogena dijeta, uistinu, može biti korisna, ali samo kao  potporna terapija standardnom onkološkom liječenju te samo kod određenih vrsta karcinoma.


Najviše dokaza govori u prilog upotrebe ketogene dijete kod glioblastoma, agresivnih oblika tumora mozga, stoga sve više onkoloških centara diljem svijeta inkorporira ovu dijetu u protokole liječenja. Ipak, budući da ketogena dijeta nije opravdana kod svih vrsta karcinoma,  prvo je potrebno provesti probir bolesnika koji bi eventualno mogli profitirati njenim uvođenjem te izraditi individualan plan prehrane prilagođen bolesniku. Dijeta se uvijek provodi u suradnji sa stručnjakom koji će pažljivo pratiti njenu sigurnost i uspješnost.


Veganstvo i makrobiotika – savjet nutricionista zlata vrijedi


Veganstvo bilježi sve veću popularnost, i to ne samo kod onkoloških bolesnika, već i kod cjelokupne populacije. Sve je više saznanja kako veganski obrazac prehrane u djetinjstvu može smanjiti rizik od karcinoma u odrasloj dobi te se danas smatra dobrim zalogom zdravlja u budućnosti. No, odluči li se onkološki bolesnik za veganstvo uz standardnu terapiju, mora biti svjestan potencijalnih deficita – uz proteine, u vegana su kritični nutrijenti omega -3 masne kiseline, željezo, cink, jod, selen, kalcij, vitamin D i osobito vitamin B12 pa je dobro planiranje prehrane uz pomoć nutricionista neophodno.


Makrobiotika, koja u osnovi podrazumijeva značajan unos cjelovitih žitarica, u manjoj mjeri povrća, mahunarki i morskih algi, te tek povremen unos voća, bijele ribe, sjemenki i orašastog voća, je postala vrlo popularna nadopuna u liječenju karcinoma. I dok postoje određeni dokazi kako makrobiotika može biti korisna u prevenciji nastanka karcinoma (osobito hormonski ovisnih karcinoma), nedostaje potvrda kako je ovakav prehrambeni obrazac koristan u samoj potpornoj onkološkoj terapiji. Valja znati kako ovakav način prehrane može lako dovesti do nedovoljnog unosa energije, proteina,  kalcija, vitamina D, vitamina B12, željeza i cinka što se može negativno utjecati na ishod liječenja, pa je ključno, u suradnji s nutricionistom, prilagoditi prehranu.


Onkološki bolesnici se nerijetko odlučuju za neku od, u medijima, popularnih prehrambenih režima unatoč ograničenim dokazima o njihovoj učinkovitosti i sigurnosti. Na taj način bolesnik riskira nedovoljan unos energije, kao i brojne nutritivne deficite te time može smanjiti mogućnosti onkološke terapije. Ukoliko je želja pacijenta, uz standardnu terapiju, ipak okušati se u jednoj popularnih dijeta jedini ispravni put je savjetovati se s nutricionistom, kako bi se dijeta dobrim planiranjem prilagodila nutritivnim potrebama oboljelog od karcinoma te redovito pratiti njegovo stanje da bi se na vrijeme prepoznala i ispravila eventualna pojava pothranjenosti.



Literatura

1. Huebner J, Marienfeld S, Abbenhardt C, Ulrich C, Muenstedt K, Micke O, Muecke R, Loeser C. Counseling patients on cancer diets: a review of the literature and recommendations for clinical practice. Anticancer Res. 2014;34(1):39-48.

2. Zick SM, Snyder D, Abrams DI. Pros and Cons of Dietary Strategies Popular Among Cancer Patients. Oncology (Williston Park). 2018 ;32(11):542-7.

3. Woolf EC, Scheck AC. The ketogenic diet for the treatment of malignant glioma. J Lipid Res. 2015;56(1):5-10.

4. Vergati M, Krasniqi E, Monte GD, Riondino S, Vallone D, Guadagni F, Ferroni P, Roselli M. Ketogenic Diet and Other Dietary Intervention Strategies in the Treatment of Cancer. Curr Med Chem. 2017;24(12):1170-1185.

5. Weber DD et al. Ketogenic diet in the treatment of cancer – Where do we stand? Mol Metab. 2019 Jul 27. pii: S2212-8778(19)30427-2. [Epub ahead of print]

6. Kushi LH et al. The macrobiotic diet in cancer. J Nutr. 2001;131(11 Suppl):3056S-64S.Rezash V. Can a macrobiotic diet cure cancer? Clin J Oncol Nurs. 2008 Oct;12(5):807-8.

109 views
  • YouTube

©2020 Onkologija.net. Sva prava pridržana.