Terapija radioaktivnim jodom (I-131) kod raka štitnjače

Rak štitnjače je jedan od najčešćih endokrinih tumora, a zahvaljujući napretku dijagnostike i terapije, prognoza za većinu bolesnika danas je iznimno dobra. Jedna od specifičnih i vrlo učinkovitih metoda liječenja raka štitnjače je terapija radioaktivnim jodom, poznata i kao ablativna ili adjuvantna terapija jodom-131 (I-131).

Što je terapija radioaktivnim jodom?

Štitnjača je jedini organ u tijelu koji prirodno apsorbira jod. Kada se koristi radioaktivni izotop joda (I-131), on se selektivno nakuplja u stanicama štitnjače, uključujući i eventualne preostale tumorske stanice nakon kirurškog zahvata.

Ova metoda omogućuje ciljano uništavanje stanica štitnjače koje nisu uklonjene operacijom – bilo da se nalaze u vratu, limfnim čvorovima ili u udaljenim metastazama, bez većeg utjecaja na ostatak organizma.

kada se koristi?

Terapija radioaktivnim jodom se najčešće primjenjuje nakon totalne tireoidektomije (uklanjanja štitnjače), posebno kod:

• Diferenciranih karcinoma štitnjače (papilarni i folikularni)

• Prisutnosti povišenog rizika recidiva ili širenja bolesti

• Mikroskopskih ostataka tumora

• Metastatske bolesti (u limfnim čvorovima, plućima, kostima…)

• 
  

Kod niskorizičnih tumora (manjih dimenzija, bez zahvaćenih limfnih čvorova), terapija jodom ponekad nije potrebna.

Kako izgleda postupak - što očekivati?

Prije terapije potrebno je povećati razinu TSH-a (tirotropina) kako bi se potaknula apsorpcija joda u stanice štitnjače. To se postiže:

1. Privremenim prekidom nadomjesne terapije levotiroksinom, ili

2. Primjenom rekombinantnog TSH-a (Thyrogen)

Dolazak na terapiju radioaktivnim jodom u pravilu je unaprijed dogovoren i organiziran. Kada pacijent dođe u bolnicu, prvo će se obaviti prijem – medicinsko osoblje još jednom provjerava nalaze, dozu terapije i uvjete za primjenu. U većini slučajeva, pacijent se smješta u posebnu izoliranu sobu unutar odjela nuklearne medicine, koja je opremljena tako da štiti okoliš od zračenja. U toj sobi provodi se i sama primjena radioaktivnog joda – najčešće u obliku kapsule koju pacijent proguta uz vodu. Postupak traje svega nekoliko sekundi i bezbolan je.

Nakon toga, pacijent ostaje u sobi sam, kako bi se spriječilo nepotrebno izlaganje drugih ljudi zračenju. Ovisno o dozi i protokolu ustanove, u bolnici se ostaje od jednog do tri dana, a medicinsko osoblje pacijenta kontaktira putem interfona ili dolazi kratko i zaštićeno, u olovnim pregačama. Hrana se donosi do vrata sobe, a pacijentu se preporučuje puno tekućine kako bi se zračenje što prije eliminiralo iz tijela. Za mnoge je pacijente najveći izazov upravo izolacija, ali uz dobru pripremu – knjige, tablet, filmove ili glazbu – većina navodi da im je boravak prošao bez većih teškoća. Točan broj dana izolacije ovisi o dozi i preporukama liječnika i medicinske fizike.

Nakon primjene - izolacija i mjere opreza

Nakon otpusta, pacijent dobiva jasne pisane upute o ponašanju kod kuće (izolacija, higijena, izbjegavanje bliskog kontakta), kao i termine za daljnju kontrolu.

Radioaktivni jod se izlučuje putem urina, znoja i sline, pa je nekoliko dana nakon primjene potrebno:

• Izbjegavati blizak kontakt s trudnicama i malom djecom

• Spavati odvojeno

• Piti puno tekućine i često mokriti

• Prakticirati temeljitu higijenu

Nuspojave i rizici

Terapija se općenito dobro podnosi, ali moguće nuspojave uključuju:

• Privremenu suhoću usta (zbog utjecaja na žlijezde slinovnice)

• Promjene okusa

• Blagu mučninu

• U rijetkim slučajevima – promjene u krvi ili oštećenje drugih organa (kod visokih kumulativnih doza)

Trudnice i dojilje ne smiju primati terapiju radioaktivnim jodom.

Praćenje nakon terapije

U mjesecima nakon terapije prati se:

• Razina tireoglobulina – tumorski marker za diferencirane karcinome

• Scintigrafija cijelog tijela – provodi se nakon prve doze kako bi se procijenilo širenje bolesti

• Kontrolne UZV pretrage i krvne pretrage

Pacijenti koji su primili radioaktivni jod također ostaju doživotno na nadomjesnoj terapiji hormonima štitnjače.

Zaključno

Terapija radioaktivnim jodom je dokazano učinkovita i ciljana metoda liječenja raka štitnjače. Kod pravilne primjene, ima visoku stopu uspješnosti i značajno smanjuje rizik od recidiva. Odluka o terapiji donosi se individualno, na temelju karakteristika tumora, operacijskog nalaza i laboratorijskih pokazatelja, u dogovoru s onkologom i/ili nuklearnim medicinarom.

Za sva dodatna pitanja i dvojbe, razgovarajte sa svojim liječnikom – informirana i aktivna uloga pacijenta važan je korak u svakom onkološkom liječenju.