RIZIČNI ČIMBENICI ZA POJAVU RAKA

Zašto stariji ljudi češće obolijevaju od raka?

Iako se obično ne može sa sigurnošću utvrditi koji je točna uzrok raka u pojedinačnog bolesnika, znanstvenim istraživanjima utvrđeno je više rizičnih čimbenika za pojedine vrste raka koji povećavaju rizik pojave bolesti. Isto tako, postoje i neki protektivni čimbenici, koji smanjuju šansu pojave raka u neke osobe. Navedena znanstvena istraživanja provode epidemiolozi i vrše se na velikim populacijama (broju) ljudi, te se traže razlike među osobama koje su oboljele i onih koje nisu. Na velik dio rizičnih čimbenika može se utjecati (faktori okoline i stila života, npr. pušenje, alkohol, fizička aktivnost), dok se na drugi dio kao što su dob, pojava bolesti u obitelji i rasa ne može utjecati. Pojava raka u obitelji potencijalno može biti znak nasljednog sindroma povezanog s rakom. Bitno je napomenuti da prisustvo rizičnog faktora u neke osobe ne znači da će osoba nužno oboljeti od raka, niti je osoba bez rizičnih čimbenika potpuno zaštićena, no mogu postojati značajne razlike u vjerojatnosti oboljenja. Stoga, smanjenjem izloženosti onim rizičnim faktorima na koje možemo utjecati možemo značajno smanjiti rizik razvoja raka. Neki rizični faktori poput dobi zajednički su mnogim tipovima raka, no svaki tip ima i svoje specifične rizične čimbenike (nor. pušenje kod raka pluća, HPV kod raka vrata maternice i sl.). Neki od najviše istraživanih rizičnih čimbenika su niže navedeni.

Dob. Dob je najvažniji rizični čimbenik za razvoj raka općenito. Kako osoba stari, dolazi do nakupljanja sve više promjena (mutacija) DNA, a neke od njih mogu biti povezane s nastankom raka. Stariji ljudi također obično imaju manje učinkovit imunološki sustav za borbu protiv ove bolesti. Generalno se može reći da oko 70% novodijagnosticiranih slučajeva raka se nalazi u osoba starijih od 60 godina. Tu se pokazuje važnost redovitih zdravstvenih pregleda. Slični podaci mogu se dobiti i kada se gledaju specifični tipovi raka zasebno. Primjerice, medijan dijagnoze za rak dojke je 61 godina, za debelo crijevo 68 godina, za rak pluća 70 godina, a za rak prostate 66 godina. Ipak, bolest se može pojaviti u bilo kojoj dobi. Primjerice, rak kostiju najčešće se pojavljuje u osoba mlađih od 20 godina, a 10% leukemije se javlja u djece i adolescenata. Neki tumori, poput neuroblastoma, su češći u djece nego u odraslih.

Alkohol. Prekomjerno konzumiranje alkohola može povisiti rizik razvoja usne šupljine, ždrijela, jednjaka, grkljana, jetre i dojke. Rizik je to veći što je veća konzumacija, a dodatno je povišen u osoba koje puše. U skladu s navedenim, preporučuje se umjerena konzumacija alkohola, do 1 pića dnevno za žene i do 2 pića za muškarce. Pojavili su se podaci kako neke supstance iz crnog vina, poput rezervatola, mogu imati protutumorska svojstva, međutim nema znanstvenih istraživanja koja bi potvrdila navedenu tvrdnju.

Kemikalije. Čitav niz kemikalija i ostalih supstanci može dovesti do oštećenja DNA i pojave raka. Neke od njih lako je izbjeći (npr. prestanak pušenja), no sa nekima je to često nemoguće, primjerice one u zraku, hrani, vodi ili u materijalima na radnom mjestu. Neki od poznatih karcinogena su aflatoksin, arsen, azbest, benzen, berilij, kadmij, etilen oksid, formaldehid, radon, trikloretilen i drvena prašina.

Kronična upala. Upala je normalan fiziološki proces koji omogućuje cijeljenje oštećenog tkiva. Upalni proces započinje otpuštanjem kemikalija od strane oštećenog tkiva, na što odgovaraju bijele krvne stanice proizvodnjom supstanci koje potiču rast i diobu stanica kako bi se tkivo oporavilo. Nakon što je oštećenje razriješeno, upala prestaje. Kod kronične upale, međutim, upalni proces može započeti bez prisutne ozljede tkiva, te se spontano ne završava kada bi trebao. Može biti uzrokovan infekcijama koje nisu razriješene, abnormalnim imunološkim odgovorom ili drugim stanjima poput debljine. Tijekom vremena, zbog pojačanog rasta i diobe stanica može doći do oštećenja DNA. Zato primjerice osobe s ulceroznim kolitisom ili Chronovom bolešću imaju povišen rizik razvoja raka debelog crijeva. Više je studija istraživalo može li se primjenom protuupalnih lijekova poput aspirina smanjiti rizik pojave raka, no rezultati još nisu potpuno jasni.

Prehrana. Pročitajte više o povezanosti prehrane i raka u zasebnom članku.

Hormoni. Estrogeni, skupina ženski spolnih hormona, poznati su karcinogeni. Iako ovi hormoni igraju važnu fiziološku ulogu u oba spola, također su povezani s razvojem nekih vrsta raka. Primjerice, uzimanje kombinirane hormonske terapija za menopauzu (estrogen + progestin) može povećati rizik razvoja raka dojke, a preparati sam samo estrogenom povećavaju rizik razvoja raka maternice te se preporučuju samo u žena kojima je maternica kirurški odstranjena. Studije su pokazale kako je rizik za razvoj raka dojke povezan uz stvaranje estrogena i progesterona u jajnicima, te izloženost hormonima tijekom duljeg vremena (npr. rana menstruacija, kasna menopauza, kasna prva trudnoća) ili povišenim razinama hormona povećavaju rizik obolijevanja. S druge strane, žene koje su rađale imaju manji rizik od nerodilja (protektivni faktor).

Imunosupresija. Mnogi ljudi koji imaju presađene organe koriste lijekove koji suprimiraju imunološki sustav, kako se organ ne bi odbacio. Loša posljedica toga je da se imunološki sustav pod tim lijekovima ne može učinkovito boriti protiv razvoja raka. Do imunosupresije može doći i zarazom virusom HIV-a, te su bolesnici oboljeli od AIDS-a također pod povećanim rizikom od raka. Sveukupno, najčešći maligni tumora kod osoba s transplantiranim organima su ne-Hodgkinov limfom, rak pluća, bubrega i jetre. Ne-Hodgkinov limfom može biti uzrokovan infekcijom Epstein-Barrovim virusom, a rak jetre kroničnom infekcijom hepatitisom B ili C. Rak pluća i bubrega se generalno ne povezuju s infekcijama.

Infekcije. Pročitajte više o ulozi virusa, bakterija i parazita u razvoju raka u zasebnom članku.

Debljina. Pretile osobe imaju povišen rizik razvoja nekoliko tipova raka, uključujući rak dojke, debelog crijeva, maternice, jednjaka, bubrega, gušterače i žučnog mjehura. Nasuprot tome, zdrava prehrana, fizička aktivnost i održavanje normalne tjelesne težine mogu smanjiti rizik nekih tipova raka (protektivni učinak). Osim navedenog takav tip ponašanja smanjuje i rizik obolijevanja od drugih bolesti, poput bolesti srca, dijabetesa tipa 2 i povišenog krvnog tlaka.

Zračenje. Ionizirajuće zračenje je vrsta zračenja koje ima dovoljnu energiju da može oštetiti DNA i uzrokovati rak, a tu spadaju radon, x-zrake, gama-zrake i drugi visokoenergetski izvori zračenja. Zračenje nižih energija, poput vidljivog svjetla i onog koje stvaraju mobilni uređaji, za sada se ne povezuje s razvojem raka. Radon je radioaktivni plin koji otpuštaju stijene i tlo, a nastaje razgradnjom radioaktivnog elementa radija. Dokazano je da može uzrokovati rak pluća, a postoje i kućni testovi za mjerenje njegove koncentracije. X-zrake, gama-zrake, alfa čestice, beta čestice i neutroni predstavljaju visokoenergetsko zračenje i mogu uzrokovati pojavu raka, a do njihovog otpuštanja može doći pri nuklearnim katastrofama ili kod upotrebe atomskog naoružanja. Naravno, i neki dijagnostički postupci poput RTG-a, CT-a i PET-a koriste takve oblike zračenja, no doze su značajno manje te je korist za pacijenta uvijek veća od potencijalnih rizika. Kod terapijske primjene zračenja (radioterapije) doze su mnogo veće, te postoji mogućnost (iako mala) pojave drugih tumora nakon provedenog liječenja.

Sunčevo zračenje. Sunce i solariji prirodni su odnosno umjetni izvor ultraljubičastog (UV) zračenja. Izloženost UV zrakama uzrokuje rano starenje kože i njeno oštećenje što u konačnici može dovesti do raka. U skladu s navedenim, osobe svih dobi trebale bi ograničiti vrijeme boravka na jakom suncu (10h - 16h) te izbjegavati upotrebu solarija. Važno je zapamtiti da pijesak, voda, snijeg i led reflektiraju UV zrake, te da one mogu proći kroz staklo i laganu odjeću. Iako je rak kože češći kod osoba svjetlije puti, sve osobe mogu razviti rak kože bez obzira na ten.

Pušenje. Pušenje je vodeći uzrok raka i smrtnosti od raka. Aktivni i pasivni pušači (osobe koje žive uz osobe koje puše) imaju povišen rizik razvoja raka jer cigaretni dim sadrži mnoge karcinogene kemikalije. Pušenje se dovodi u vezi s mnogim tipovima raka, poput raka pluća, grkljana, usne šupljine, jednjaka, ždrijela, mokraćnog mjehura, bubrega, jetre, želuca, gušterače, debelog crijeva, vrata maternice te akutne mijeloidne leukemije. Osobe koje šmrču ili žvaču duhan imaju povišen rizik razvoja raka usne šupljine, jednjaka i gušterače. Ne postoji donja sigurnosna granica upotrebe duhana, te se svim pušačima ozbiljno savjetuje prestanak pušenja. Osobe koje prestanu pušiti imaju neovisno o svojoj dobi značajne zdravstvene dobrobiti i produljeno očekivano vrijeme života u odnosu na pušače. Također, prestanak pušenja kod dijagnoze maligne bolesti smanjuje rizik smrti.

Nastavite čitati: Uloga prehrane u razvoju raka.

Potrebno Vam je više informacija o ovoj temi? Kontaktirajte nas.

Povezani članci na našem blogu

Debljina u adolescenciji kao važan rizični čimbenik za razvoj raka

Povezanost upotrebe boje za kosu i pojave raka?

Dodatne zanimljivosti

Smatra se da se oko polovice svih smrti od raka može prevenirati relativno jednostavnim postupcima, odnosno eliminacijom onih rizičnih faktora na koje možemo direktno utjecati promjenom svog ponašanja. Tu su primjerice prestanak pušenja i cijepljenje na HPV. U prijevodu, to bi značilo spašavanje između 2,5 i 3,5 milijuna života godišnje.

"Moj djed je pušio cijeli život pa mu nije bilo ništa", jedan je od brojnih primjera samozavaravajućih izjava osoba koje puše. Naravno da sve osobe koje puše neće oboliti od raka pluća, niti su nepušači 100% zaštićeni. Ipak, 90% slučajeva raka pluća događa se upravo u pušača. Smatra se da je od posljedica pušenja u zadnjih 10ak godina umrlo 50 milijuna ljudi.

man-smoke-beer-wheat-smoking-benefit-fro

Slika 1. Pušenje i prekomjerna konzumacija alkohola najvažniji su rizični čimbenici za razvoj raka. Osobe koje i puše i piju imaju dodatno povećan rizik koji je veći od čistog zbroja rizika za pušenje i alkohol pojedinačno.

  • YouTube

©2020 Onkologija.net. Sva prava pridržana.