Gubitak apetita kod onkoloških bolesnika – zašto se javlja i što možete učiniti?

Gubitak apetita čest je problem kod osoba koje se liječe zbog zloćudne bolesti. Nekada je prolazan i traje samo nekoliko dana, primjerice nakon kemoterapije, dok kod nekih bolesnika može biti dugotrajniji i dovesti do značajnog gubitka tjelesne težine i mišićne mase.

Važno je znati da smanjeni unos hrane kod onkološkog bolesnika nije uvijek samo posljedica „nedostatka volje za jelom“. Na apetit mogu utjecati sama bolest, liječenje, bol, mučnina, promjene okusa i mirisa, ali i složene metaboličke promjene povezane s malignom bolešću.

Zbog toga izražen ili dugotrajan gubitak apetita ne treba zanemarivati.

Zašto onkološki bolesnici gube apetit?

Uzroci mogu biti vrlo različiti, a često ih je prisutno nekoliko istodobno.

Sama zloćudna bolest može utjecati na metabolizam i regulaciju apetita. To je osobito izraženo kod uznapredovalih malignih bolesti, kod kojih se može razviti sindrom tumorske kaheksije – stanje obilježeno gubitkom tjelesne težine i mišićne mase koje se ne može u potpunosti objasniti samo manjim unosom hrane.

Na apetit mogu utjecati i različiti oblici onkološkog liječenja. Kemoterapija može izazvati mučninu, povraćanje, promjene okusa i mirisa ili upalu sluznice usne šupljine. Radioterapija, ovisno o području koje se zrači, može otežati gutanje ili uzrokovati probavne smetnje. Određeni lijekovi također mogu utjecati na okus hrane ili izazvati osjećaj sitosti.

Česti uzroci smanjenog apetita uključuju:

• mučninu i povraćanje

• promijenjen okus ili miris hrane

• suhoću usta

• ranice i upalu sluznice usne šupljine

• otežano ili bolno gutanje

• zatvor ili proljev

• bol

• izražen umor

• infekcije

• depresivno raspoloženje i tjeskobu

• brzo nastajanje osjećaja sitosti

• nuspojave lijekova

  
  

Zbog toga je prije pokušaja „povećanja apetita“ važno pokušati utvrditi što ga zapravo smanjuje.

Što učiniti kada nema apetita?

Jedna od najčešćih pogrešaka je inzistiranje na tri velika obroka dnevno. Osobi koja nema apetita velika količina hrane na tanjuru može djelovati odbojno i dodatno smanjiti želju za jelom.

Često je korisnije uzimati manje količine hrane, ali češće – primjerice pet do šest manjih obroka tijekom dana.

Vrijedi iskoristiti dio dana kada je apetit najbolji. Ako bolesnik najbolje jede ujutro, nema razloga da glavni obrok mora biti u vrijeme ručka. U onkologiji je u takvoj situaciji važnije da bolesnik unese dovoljno energije i hranjivih tvari nego da se pridržava uobičajenog rasporeda obroka.

Birajte hranu bogatu energijom i proteinima

Kada osoba jede malo, svaki zalogaj postaje važan.

Prednost treba dati namirnicama koje u relativno malom volumenu osiguravaju dovoljno energije i osobito proteina. To mogu biti jaja, sir i drugi mliječni proizvodi, riba, meso, orašasti plodovi i maslaci od orašastih plodova, punomasni jogurt ili drugi izvori proteina koje bolesnik dobro podnosi.

Obroke je moguće dodatno obogatiti, primjerice dodavanjem maslinova ulja, sira, vrhnja, mlijeka u prahu ili drugih kaloričnih dodataka, ovisno o vrsti jela i individualnim potrebama.

Cilj nije prisiliti bolesnika da pojede veliku količinu hrane, nego povećati nutritivnu vrijednost količine koju može pojesti.

Tekući obroci ponekad se lakše podnose

Kada je čvrsta hrana odbojna ili se brzo javlja osjećaj sitosti, nekim bolesnicima lakše odgovaraju juhe, smoothieji, jogurti, mliječni napitci ili posebno pripremljeni nutritivni pripravci.

Postoje i gotovi oralni nutritivni pripravci koji u malom volumenu sadrže relativno veliku količinu energije, proteina, vitamina i minerala. Oni mogu biti korisna nadopuna prehrani, osobito ako uobičajenom hranom nije moguće postići dovoljan unos.

Ne moraju nužno zamijeniti obrok – mogu se uzimati između obroka ili postupno tijekom dana.

Nemojte se nepotrebno ograničavati

Tijekom onkološkog liječenja često se pojavljuju savjeti o izbacivanju šećera, ugljikohidrata, mliječnih proizvoda ili čitavih skupina namirnica kako bi se navodno „izgladnio tumor“.

Takve restriktivne dijete mogu biti posebno problematične kod osobe koja već jede premalo i gubi na tjelesnoj težini.

Ako je bolesnik pothranjen ili postoji rizik od pothranjenosti, prioritet je osigurati dovoljan unos energije, proteina i drugih hranjivih tvari. Veće promjene prehrane tijekom onkološkog liječenja zato je najbolje dogovoriti s liječnikom ili nutricionistom koji ima iskustva s onkološkim bolesnicima.

Što ako hrana ima čudan okus?

Promjene okusa vrlo su česte tijekom određenih oblika onkološkog liječenja. Hrana može imati metalni, gorak ili jednostavno „drukčiji“ okus.

Vrijedi eksperimentirati. Ako miris toplog obroka izaziva mučninu, hladna ili mlaka hrana ponekad se bolje podnosi. Ako meso više nije ukusno, proteini se mogu pokušati nadoknaditi jajima, ribom, mliječnim proizvodima ili drugim izvorima.

Kod metalnog okusa nekim osobama odgovara korištenje plastičnog ili drvenog pribora za jelo umjesto metalnog.

Najvažnije je pronaći ono što bolesniku u tom trenutku odgovara – čak i ako se prehrambene navike privremeno znatno razlikuju od prijašnjih.

Važno je liječiti uzrok

Ako bolesnik ne jede zato što mu je stalno mučno, rješenje nije samo nagovarati ga da jede – potrebno je pokušati bolje kontrolirati mučninu.

Isto vrijedi za bol, zatvor, ranice u ustima, gljivične infekcije usne šupljine, refluks, otežano gutanje ili druge tegobe.

Ponekad relativno jednostavna korekcija terapije može značajno poboljšati mogućnost uzimanja hrane. Zato je važno liječniku jasno opisati što se događa: postoji li osjećaj gladi, nakon koliko zalogaja nastaje sitost, postoji li mučnina, bol, otežano gutanje, promjena okusa ili neki drugi razlog zbog kojeg bolesnik ne može jesti.

Postoje li lijekovi za povećanje apetita?

U određenim situacijama liječnik može razmotriti i lijekove koji mogu poboljšati apetit.

Kortikosteroidi kod nekih bolesnika mogu kratkotrajno povećati apetit i poboljšati osjećaj općeg stanja, ali zbog mogućih nuspojava uglavnom nisu rješenje za dugotrajnu primjenu samo radi povećanja apetita.

Megestrol acetat također može povećati apetit i tjelesnu težinu kod dijela bolesnika, ali nije prikladan za svakoga i njegova primjena nosi određene rizike, uključujući povećani rizik od tromboembolijskih komplikacija.

U pojedinim situacijama razmatraju se i drugi lijekovi, ovisno o simptomima, stadiju bolesti i općem stanju bolesnika. Važno je naglasiti da lijek koji povećava osjećaj gladi ne rješava nužno problem gubitka mišićne mase. Kod tumorske kaheksije riječ je o složenom metaboličkom procesu pa samo povećanje količine hrane često nije dovoljno.

Gubitak apetita i tumorska kaheksija nisu isto

Ovo je posebno važno razumjeti članovima obitelji.

Kod tumorske kaheksije dolazi do promjena metabolizma povezanih sa zloćudnom bolešću, uz progresivan gubitak mišićne mase, a često i masnog tkiva. Bolesnik može gubiti na težini čak i kada se obitelj izrazito trudi povećati njegov unos hrane.

Zbog toga nije dobro bolesnika optuživati da „ne želi jesti“ niti svaki obrok pretvarati u borbu. Prehrana jest važna, ali kod izražene kaheksije problem se ne može uvijek riješiti jednostavnim povećanjem količine hrane. Za pomoć u tretmanu tumorske kaheksije postoje nutritivni peroralni pripravci koji sadrže tzv. eikozapentaensku kiselinu (EPA), za koju se smatra da smanjuje sistemnu upalu u organizmu i time doprinosi u borbi protiv kaheksije. Većina tih preparata može se dobiti na preporuku nadležnog liječnika/onkologa.

Što mogu učiniti članovi obitelji?

Gubitak apetita često je vrlo stresan upravo za obitelj. Hrana je prirodan način brige o bolesnoj osobi pa odbijanje hrane može izazvati osjećaj nemoći.

Pokušajte nuditi manje porcije i hranu koju bolesnik u tom trenutku želi, bez stalnog nagovaranja i pritiska. Ponekad je korisnije pitati „što bi ti sada odgovaralo?“ nego inzistirati na unaprijed pripremljenom obroku. Promjene apetita tijekom bolesti nisu znak nezahvalnosti niti nedostatka truda bolesnika.

Kada se treba javiti liječniku?

Liječniku ili onkološkom timu treba se javiti ako gubitak apetita traje, osobito ako je praćen vidljivim gubitkom tjelesne težine ili općim slabljenjem.

Posebno je važno potražiti savjet ako bolesnik:

• gotovo ništa ne jede tijekom više dana

• brzo ili kontinuirano gubi na tjelesnoj težini

• ne može unositi dovoljno tekućine

• učestalo povraća

• ima izraženu mučninu koja nije dobro kontrolirana terapijom

• ima bolove ili teškoće pri gutanju

• ima ranice ili druge izražene promjene u ustima

• postaje izrazito slab, pospan ili omamljen

• ima znakove dehidracije

Što se problem ranije prepozna, veća je mogućnost da se pronađe uzrok i uvedu odgovarajuće nutritivne i medicinske mjere.

Zaključak

Gubitak apetita kod onkoloških bolesnika vrlo je čest, ali njegovi uzroci mogu biti različiti. Ponekad je riječ o prolaznoj nuspojavi liječenja, a ponekad o simptomu same bolesti ili dijelu tumorske kaheksije.

Manji i češći obroci, energetski i proteinski bogata hrana, prilagodba hrane promjenama okusa te nutritivni pripravci mogu značajno pomoći. Jednako je važno prepoznati i liječiti simptome poput mučnine, boli, zatvora ili otežanog gutanja koji bolesniku onemogućuju normalno uzimanje hrane.

Ako bolesnik počinje značajno gubiti na tjelesnoj težini ili dulje vrijeme ne uspijeva unositi dovoljno hrane i tekućine, potrebno je o tome obavijestiti liječnika. Pravodobna procjena nutritivnog statusa i uzroka gubitka apetita važan je dio cjelokupnog onkološkog liječenja.

Česta pitanja o gubitku apetita kod onkoloških bolesnika

Što dati onkološkom bolesniku koji nema apetita?

Ako bolesnik jede vrlo malo, prednost treba dati manjim obrocima koji sadrže dovoljno energije i proteina. Dobri izbori mogu biti jaja, sir, jogurt, riba, meso, orašasti plodovi, juhe, smoothieji i druga hrana koju bolesnik dobro podnosi. Korisno je ponuditi 5–6 manjih obroka tijekom dana umjesto inzistiranja na nekoliko velikih.

Kako povećati apetit kod onkološkog bolesnika?

Prije svega treba pokušati utvrditi zašto je apetit smanjen. Mučnina, bol, zatvor, promjene okusa, ranice u ustima ili otežano gutanje često se mogu liječiti. Pomažu i manji, češći obroci te uzimanje hrane u dijelu dana kada je apetit najbolji. U određenim situacijama liječnik može razmotriti i lijekove koji povećavaju apetit.

Što ako onkološki bolesnik gotovo ništa ne jede?

Ako bolesnik tijekom više dana gotovo ništa ne jede, osobito ako istodobno gubi na tjelesnoj težini, slabi ili ne unosi dovoljno tekućine, potrebno je obavijestiti liječnika. Važno je procijeniti postoji li uzrok koji se može liječiti te postoji li pothranjenost ili rizik od njezina razvoja.

Jesu li nutritivni pripravci poput visokokaloričnih napitaka korisni?

Mogu biti korisni kada uobičajenom prehranom nije moguće unijeti dovoljno energije i proteina. Takvi pripravci sadrže koncentrirane hranjive tvari u relativno malom volumenu. Najčešće se koriste kao dodatak prehrani između obroka, a izbor pripravka ovisi o potrebama i stanju bolesnika.

Treba li izbaciti šećer iz prehrane ako osoba ima rak?

Nema dokaza da se izbacivanjem šećera iz prehrane može „izgladniti“ tumor. Stroge i nepotrebne restrikcije mogu biti posebno štetne za bolesnika koji već ima slab apetit i gubi na tjelesnoj težini. Kod takvih bolesnika prioritet je osigurati dovoljan unos energije, proteina i drugih hranjivih tvari.

Što je tumorska kaheksija?

Tumorska kaheksija složen je sindrom povezan sa zloćudnom bolešću koji uključuje gubitak mišićne mase, često uz gubitak tjelesne težine i smanjen apetit. Nije riječ samo o tome da bolesnik premalo jede. Zbog metaboličkih promjena povezanih s bolešću gubitak mišićne mase ne može se u potpunosti zaustaviti samo povećanjem količine hrane.

Kada je gubitak apetita razlog za zabrinutost?

Posebnu pozornost treba obratiti ako gubitak apetita traje, ako bolesnik brzo gubi na tjelesnoj težini, gotovo ništa ne jede ili pije, često povraća, ima poteškoće s gutanjem ili postaje izrazito slab. U tim situacijama treba se javiti liječniku radi procjene uzroka i nutritivnog statusa.