Bez obzira na to koji oblik liječenja primate, tijekom primjene terapije potrebna je uska suradnja s onkologom što uključuje česte kontrole. Kontrole su s jedne strane bitne zbog mogućih nuspojava liječenja, kako bi se na vrijeme prepoznale i po potrebi tretirale, a s druge strane kako bi se procijenio učinak primjenjene terapije. Kontraindicirano je primjenjivati terapiju za koju se pretragama pokaže da nema učinka.
Za procjenu učinka liječenja Vaš onkolog navest će koje je pretrage potrebno učiniti, a najčešće se radi o krvnim testovima (tumorski markeri) te slikovnim pretragama (CT, MR, PET/CT, RTG). Detaljnije pojašnjenje navedenih pretraga možete dobiti u zasebnom članku. Važno je zapamtiti kako nije važan samo trenutni nalaz, već i njegova usporedba s prehodnim nalazom. Upravo je ta promjena nalaza u određenom vremenskom intervalu ključan faktor koji najviše može reći o tome koliko je uspješna određena vrsta terapije koja je u tom periodu primjenjena. Iz navedenog je preporučljivo pretrage raditi uvijek na istome mjestu (po mogućnosti na istome aparatu i uz očitanje istog liječnika dijagnostičara), da bi se izbjegle eventualne pogreške zbog razlike u uređajima. Pretrage se tijekom terapije rade kod većine bolesnika prosječno svaka 2-4 mjeseca, no navedeno može biti i duže ukoliko je utvrđena stabilnost bolesti i radi se o terapijama kojima je potrebno duže vremena za postizanje učinka. Bolesnici se ne trebaju bojati primljene doze zračenja zbog učestalog odlaska na pretrage, jer je korist koja se postiže adekvatnom procjenom stanja bolesti mnogo veća od potencijalnih rizika.
Slika 1. PET/CT jedna je od češće korištenih slikovnih pretraga u onkologiji. Slika prikazuje tumorski proces gornjeg dijela ždrijela (nazofarinksa).
Procjena učinka liječenja nije subjektivna kategorija, već se provodi prema točno određenim pravilima. Danas su najviše u upotrebi tzv. RECIST (Response evaluation criteria in solid tumors) kriteriji, koji su se etablirali korištenjem u velikim kliničkim studijama s ciljem da se korištenjem jasnih i točno definiranih pravila ujednači procjena učinka terapije među raznim liječnicima. Osim navedenih, postoje i mnogi drugi, jer je pokazano da niti jedni kriteriji nisu 100% pouzdani ni adekvatni za sve vrste onkoloških terapija, s obzirom da među njima postoje značajne razlike u mehanizmu djelovanja pa tako i unačinu na koji postižu svoj učinak.
Nastavite čitati: Može li alternativna medicina pomoći?
Potrebno Vam je više informacija o ovoj temi? Kontaktirajte nas.