RAK JETRE

Uvod i učestalost

Jetra je jedan od najvećih organa čovjeka, a nalazi se u trbuhu odmah ispod dijafragme koja je odvaja od pluća. Sastoji se od dva veća režnja (desnog i lijevog), a dodatno se može podijeliti u više segmenata. Neke od funkcija su joj filtracija štetnih tvari radi izlučivanja stolicom ili mokraćom, proizvodnja žuči koja je bitna u probavi masti iz hrane, skladištenje glikogena (šećera), proizvodnja proteina i mnoge druge, te je organ bez kojeg nije moguć život. Češći je u muškoj populaciji, a prema podacima Hrvatskog registra za rak iz 2017. godine kod muškaraca je činio 3% svih novih slučajeva raka. Slučajeva kod žena bilo je oko upola manje. Glavna dva tipa raka jetre su hepatocelularni karcinom (HCC) koji nastaje od promijenjenih jetrenih stanica i kolangiocelularni karcinom koji nastaje od stanica žučnih vodova (kanala koji prenose žuč). Od primarnih tumora jetre još su češće metastaze neki drugih tumora koji se mogu proširiti na jetru.

Rizični čimbenici

Rizični čimbenici za razvoj raka jetre su virusni hepatitis (B i C), ciroza jetre bilo kojeg uzroka, pretjerana konzumacija alkohola, aflatoksin u hrani (više u Zanimljivostima s desne strane stranice), nealkoholni steatohepatitis (bolest s nakupljanjem masnoća u jetri), pušenje, starija dob, te neki genetski sindromi (nasljedna hemokromatoza, deficijencija alfa-1-antitripsina, Wilsonova boest i druge).​ Općenito o rizičnim čimbenicima za razvoj raka možete pročitati u zasebnom članku.

Znakovi i simptomi

Rak jetre često se pojavljuje u cirotičnoj jetri, te simptomi mogu biti prikriveni simptomima ciroze. Neki od znakova bolesti mogu biti čvor s desne strane trbuha ispod rebara, neugoda u desnom gornjem dijelu trbuha, rast trbuha zbog nakupljanja tekućine (ascites), bol u desnom ramenu ili leđima, žutica, stvaranje modrica, umor i slabost, mučnina i povraćanje, gubitak apetita i tjelesne mase, bijela stolica i taman urin, vrućica.​​

Postavljanje dijagnoze

Osnova je detaljan pregled bolesnika i uzimanje temeljite povijesti bolesti. Alfa-fetoprotein (AFP) je tumorski marker koji može (no ne mora) biti povišen kod bolesnika s tumorom jetre, analizira se iz krvi. Iz krvi se također rade testovi jetrene funkcije (enzima). Od slikovnih pretraga može se koristiti ultrazvuk jetre, no preciznije su metode CT odnosno MRI. Ukoliko postoji ciroza i slikovnim pretragama nalaz jasno upućuje na HCC, biospija jetre nije potrebna za potvrdu dijagnoze. Osim dokaza bolesti, važna je i procjena jetrene funkcije jer o njoj ovisi mogućnost primjene određenih vrsta terapije. U bolesnika sa oštećenom funkcijom jetre značajno su sužene terapijske mogućnosti. Općenito o dijagnostici raka možete pročitati u zasebnom članku.

Liječenje

Rak jetre liječi se ovisno o tipu tumora, funkciji jetre te stadiju bolesti.

Postoji više vrsta liječenja koje se može primijeniti u ovih bolesnika. Kirurško liječenje uključuje parcijanu hepatektomiju, kojom se ukljanja dio jetre zahvaćen tumorom. Pritom je važno da je preostali dio jetre dovoljno velik i funkcionalan (primjerice, da nije zahvaćen cirozom) kako bi preuzeo kompletnu funkciju organa. Ostatni dio jetre tijekom vremena može i narasti. Druga mogućnost je transplantacija, kojom se jetra kompletno uklanja te nadomješta novim organom od drugog donora. Transpantacija se može provesti isključivo ako je bolest ograničena na jetru (nema udaljenih metastaza), a do čekanja na organ mogu se provoditi drugi oblici liječenja kako bi bolest u međuvremenu ne bi napredovala. Ablacijske tehnike koriste se za direktno uništavanje tumorske tvrobe, bez njenog kirurškog odstranjenja. Uglavnom se koriste specijalne igle koje se uvode kroz kožu sve do promjene na jetri, a tehnike samog uništenja stanica su raznolike: radiofrekventna ablacija (visokoenergetski radiovalovi uzrokuju jako zagrijavanje i uništenje tkiva), mikrovalna terapija (mikrovalovi koji jako zagrijavaju tkivo), perkutana injekcija etanola, krioablacija (uništavanje tkiva smrzavanjem) i neke druge. Embolizacijske tehnike koriste svojstvo da većina krvne opskrbe tumorskog tkiva dolazi putem jetrene arterije, dok se zdravo tkivo jetre prehranjuje većinom putem portalne vene. Blokiranjem (embolizacijom) hepatalne arterije tumorsko tkivo gubi nutrijente potrebne za rast. Postupak se provodi uvođenjem katetera (tanke feksibilne cijevi) kroz arterije u preponi sve do jetre, a osim postupka transarterijske embolizacije (TAE) može se provesti i transarterijska kemoembolizacija (TACE) pri kojoj se prije same blokade hepatalne arterije u nju dodatno injicira kemoterapija. Standardno davanje kemoterapije putem intravenskog pristupa (u venu) kod raka jetre je zastarjelo te se ne preporuča. Od sustavnog liječenja koriste se međutim ciljano liječenje (među ostalima sorafenib, lenvatinib, regorafenib) i imunoterapija. Primjena radioterapije u raku jetre je relativno ograničena. Jedna od opcija, osobito za bolesnike s uznapredovalom bolešću, jest i uključenje u neku od kliničkih studija.

Bolesnici s ranim rakom jetre uglavnom se liječe nekom od lokalnih tehnika: kirurški, transplantacijom u izabranih bolesnika, ili ablacijskim tehnikama koje u manjih lezija mogu uspješno zamijeniti krirurški zahvat uz brz oporavak bolesnika.

Kod uznapredovale bolesti, bitno je procijeniti funkciju jetre, jer ukoliko ista nije zadovoljavajuća raspon terapija koje se mogu koristiti vrlo je ograničen, a nije rijetkost da je funkcija jetre toliko oštećena (npr. cirozom) da nikakvo liječenje nije moguće zbog direktne ugroze života bolesnika. Najčešće korišteni oblici liječenja kod ovih bolesnika su embolizacijske tehnike, ciljana terapija i imunoterapija.

Nastavite čitati: Rak bubrega.

Potrebno Vam je više informacija o ovoj temi? Kontaktirajte nas.

Dodatne zanimljivosti

Gledano globalno, rak jetre najčešći je u jugoističnoj Aziji i subsaharskoj Africi zbog čestih infekcija virusima hepatitisa B i C na tim područjima. podaci također pokazuju da je smrtnost od ove bolesti u značajnom porastu, te u svijetu trenutno raste brže od smrtnosti od bilo koje druge maligne bolesti!

Aflatoksini su obitelj toksina, a proizvode ih neke vrste gljiva koje se mogu naći na poljoprivrednim kulturama poput kukuruza, kikirikija i orašastih plodova. Uglavnom ih proizvode Aspergillus flavus i Aspergillus parasiticus, kojih ima u toplim i vlažnim krajevima svijeta. Navedene gljive mogu kontaminirati usjeve u polju, u žetvi i (vjerojatno najčešće) tijekom neprikladnog skladištenja. Poznato je da su aflatoksini povezani s povećanim rizikom nastanka raka jetre.

Ljudi se mogu izložiti aflatoksinima jedući kontaminirane biljne proizvode ili konzumiranjem mesa ili mliječnih proizvoda od životinja koje su jele kontaminiranu hranu. Poljoprivrednici su također pod rizikom zbog udisanja prašine tijekom rada.

Kako se zaštititi? Kupujte provjerene proizvode (provjereni mali proizvođači ili poznati brendovi) te ne konzumirajte orašaste i druge plodove koji izgledaju pljesnjivo, promjenjene boje ili smežurano.

Slika 1. Rak jetre najčešći je u jugoističnoj Aziji i subsaharskoj Africi zbog čestih infekcija virusima hepatitisa B i C na tim područjima.

(izvor: Wikipedia)

  • YouTube

©2020 Onkologija.net. Sva prava pridržana.